Što nam kretanje konsolidiranog duga opće države može reći o stanju ekonomije? Plavom je bojom prikazano kretanje hrvatskog konsolidiranog duga opće države od 1995. do 2022. Ukratko, dug opće države uključuje dugove središnje države (primjerice, svih ministarstava, Hrvatskih cesta, HŽ infrastrukture), lokalne države (gradovi, općine, županije) i fondova socijalne sigurnosti (npr. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje).

Ono što odmah upada u oči je da nagib te krivulje nije isti kroz cijelo razdoblje. Na primjer, od 2008. do 2013. vidljiv je porast nagiba, odnosno snažniji rast duga nego u dotadašnjem razdoblju. Od kraja 2008. do kraja 2013. dug je porastao s 18,1 na 35,8 milijardi eura, odnosno gotovo se udvostručio. Čemu toliki porast duga opće države u tom razdoblju? Ovo se razdoblje podudara s razdobljem recesije, koja je trajala od početka 2009. do kraja 2014. Razloga zašto je dug opće države toliko porastao u recesiji ima više, a najlakše je tome pristupiti iz perspektive manjka proračuna opće države. Kako su u cijelom ovom razdoblju ukupni prihodi opće države bili manji od njenih ukupnih rashoda, to znači da je proračun opće države bilježio manjkove koje je bilo potrebno financirati zaduživanjem.

Jedan od glavnih uzroka ovih kontinuiranih manjkova bilo je lošije punjenje proračuna nego u godinama prije recesije. Tako su ukupni prihodi opće države 2008. iznosili 20 milijardi eura, da bi se 2009. (usporedno s padom realnog BDP-a za 7,2%) smanjili na 19,1 milijardi. Pad prihoda se nastavio do 2011. te su u toj godini prihodi opće države iznosili 18,4 milijarde eura, 8,2% manje nego 2008. Pad prihoda opće države je tipičan za razdoblja duljih i dubljih recesija kroz kakvu je prošlo hrvatsko gospodarstvo. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, broj nezaposlenih se od 2008. do 2013. povećao s 237 na 345 tisuća, što je posljedica pada broja zaposlenih uzrokovanog recesijom. Manje zaposlenih znači i lošije punjenje proračuna jer ljudi koji su ostali bez posla više ne uplaćuju doprinose i poreze koje su plaćali dok su bili zaposleni. Manje zaposlenih znači i manju osobnu potrošnju jer ljudi ostaju bez prihoda, odnosno plaća koje su prije imali, što je pridonijelo padu prihoda od PDV-a. Primjerice, od 2008. do 2009. je zabilježen pad prihoda od PDV-a za oko 10%, s 5,47 milijardi eura na 4,94 milijarde.

Vidimo i da su nakon izlaska iz recesije krajem 2014. uslijedila „dobra vremena“, što je omogućilo stabilizaciju duga na razini od oko 38 milijardi eura. Taktika nije bila smanjiti apsolutni iznos duga već ga stabilizirati na toj razini, a porast nominalnog BDP-a u tom razdoblju ekspanzije doveo je do postepenog smanjenja udjela duga u nominalnom BDP-u, što je prikazano narančastim stupcima. Smanjenje udjela duga u BDP-u je naprasno zaustavljeno Covid krizom, no snažan je oporavak hrvatskog gospodarstva nakon 2020. u kombinaciji s visokim stopama inflacije, koje su doprinijele rastu nominalnog BDP-a, rezultirao ponovnim smanjenjem ovog udjela. Tako je udio duga opće države u BDP-u na kraju 2022. iznosio 68,4%, što je najniža razina u proteklih 10 godina.

Izvor: Eurostat (2023)