Obrazovanje je jedna od najvažnijih društvenih djelatnosti u svakom društvu. Kroz obrazovni sustav prolaze djeca i mladi koji će jednoga dana biti nositelji društva. Tako u školskim klupama sjede budući doktori, pravnici, ekonomisti, ali i stručna zanimanja poput automehaničara, zidara i prodavača. Sva ta zanimanja su podjednako važna u svakome društvu za njegovo normalno funkcioniranje. Stoga je obrazovanje jedna od ključnih stvari kojoj treba posvetiti veliku pozornost.
Razlozi za javno pružanje obrazovanja
Jedni od glavnih razloga zašto bi obrazovanje trebalo biti pružano od strane države su: robni egalitarizam, paternalizam te pojam meritornog dobra. Robni egalitarizam (u javnim financijama) podrazumijeva da svaki pojedinac ima pravo na istu uslugu (u ovome slučaju obrazovanje) neovisno o imovinskom statusu svojih roditelja. Paternalizam znači da država smatra da je obrazovanje bitna stavka za društvo te stoga, kao brižni otac, „nameće“ obvezno osnovnoškolsko obrazovanje. Pojam meritornog dobra se odnosi na dobra i usluge koji moraju biti ponuđeni čak i ako ih pojedinci u društvu ne žele. Primjerice, ako obrazovanje ne bi bilo besplatno, bi li svi roditelji slali svoju djecu u škole?!
Obrazovanje u Republici Hrvatskoj
Obrazovanje u Republici Hrvatskoj se sastoji od 4 razine. To su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, osnovno obrazovanje, srednje obrazovanje i visoko obrazovanje.
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj obuhvaća odgoj, obrazovanje i skrb o djeci predškolske dobi, a ostvaruje se programima odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi za djecu od šest mjeseci do polaska u školu.
Osnovno obrazovanje
Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj obvezno je i besplatno za svu djecu u dobi od šeste do petnaeste godine, a za učenike s višestrukim teškoćama u razvoju najdulje do 21. godine života. Za osobe starije od 15 godina, a koje nisu završile zakonom obveznu osnovnu školu, postoji mogućnost uključivanja u program osnovnog obrazovanja za odrasle.
Srednje obrazovanje
Srednjoškolskim odgojem i obrazovanjem se svakome pod jednakim uvjetima i prema njegovim sposobnostima, nakon završetka osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja.
Visoko obrazovanje
Kvalitetno visoko obrazovanje preduvjet je uspješnog društva. Stoga je jedan od glavnih zadataka Ministarstva znanosti i obrazovanja briga o stvaranju intelektualne jezgre koja provodi tu važnu zadaću uz pomoć sveučilišta, veleučilišta i visokih škola.
Obrazovanje u Republici Hrvatskoj – financiranje
Grafikon 1. – Udio pojedine razine obrazovanja u ukupnim izdacima opće države
Izvor: Eurostat
Iz grafikona 1. je vidljivo da u ukupnim izdacima opće države za sve razine obrazovanja dominiraju izdaci za predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje s udjelom od oko 55% za promatrana razdoblja. Udio izdataka za srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje je u promatranom razdoblju otprilike podjednak i iznosi između 20 do 25%.
Grafikon 2. – Izdaci za pojedine razine obrazovanja kao % BDP-a
Izvor: Eurostat
Iz grafikona 2. je vidljivo da su se izdaci za sve razine obrazovanja kao % BDP-a u promatranom razdoblju kretali između 4 i 4,7%. Od toga su najveći udio u BDP-u imali izdaci za predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje (oko 2,3%), dok su izdaci za srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje na razini od oko 1% BDP-a za obje razine obrazovanja.
Grafikon 3. – Izdaci za financiranje obrazovanja (lokalna država, u mil. kuna)
Izvor: Eurostat
Na grafikonu 3. vidimo da lokalna država financira isključivo niže razine obrazovanja (predškola, osnovna i srednja škola). Izdaci su se u promatranom razdoblju kretali od 11 do 14 milijardi kuna. Ovaj podatak ne čudi jer je financiranje nižih razina obrazovanja prepušteno gradovima/općinama (predškola i osnovna škola) i županijama (srednja škola).
Grafikon 4. – Izdaci za financiranje obrazovanja (središnja država u mil. kuna)
Izvor: Eurostat
Grafikon 4. nam pokazuje da je financiranje visokoškolskog obrazovanja isključivo stavljeno na teret središnje države. Izdaci su se u promatranom razdoblju kretali od 3 do 4,5 milijardi kuna. No pošto sve jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave nemaju dovoljan fiskalni kapacitet za financiranje nižih razina obrazovanja, vidimo da središnja država i tu uskače u pomoć kako bi se zadovoljio minimalni standard pružanja usluge obrazovanja.
Zaključak
Iz gore prikazanih podataka vidimo da je obrazovanje financirano velikim dijelom od strane države, kako središnje tako i lokalne. Taj udio je iznosio između 4 i 4,5% BDP-a, što nije zanemariv iznos. No, uvijek se postavlja pitanje je li to dovoljno jer je poznato da bolje obrazovanje stvara bolje stručnjake i stručnjakinje, a samim time je i društvu i državi bolje u cjelini. Postavlja se pitanje i isplativosti pretežito javnog financiranja obrazovanja, pogotovo u situaciji kada se pojedinci školuju i postaju stručnjaci u nekom području na račun države, a onda to svoje znanje izvoze u strane države. Još jedno od pitanja je treba li povećati udio privatnog obrazovanja koje bi konkuriralo javnom obrazovanju i time ga učinilo boljim? Isto tako, tu je i vječno pitanje efikasnosti obrazovnog sustava, odnosno opravdava li kvaliteta obrazovanja ukupan trošak. Ova pitanja nemaju jednoznačan odgovor i odgovor na njih ovisi kome se to pitanje postavi. Ono što je važno je da je obrazovanje potrebno na svim razinama i da nam kao društvu u cjelini može biti korisnije ako će obrazovanje biti kvalitetno i stvarati produktivne pojedince.
Literatura:
Šimović H., Deskar-Škrbić M.; Ekonomika javnog sektora s hrvatskim primjerima, Arhivanalitika d.o.o.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske – https://mzo.gov.hr/
Nema komentara