ekonomskabaza.hr

Očekivani kreditni gubitak (Expected credit loss)

Financijska kriza 2007./2008. godine ukazala je na brojne probleme koji mogu nastati ako financijske institucije nisu dovoljno spremne i pripremljene na sve moguće rizike koji se mogu materijalizirati. Upravo iz tog razloga došlo je do zaokreta o načinu na koji financijske institucije moraju voditi računa o svojoj imovini (kreditima) koja može biti ugrožena.

Expected credit loss (ECL) koncept je koji je uvela organizacija IASB u sklopu Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 9 (IFRS 9) kako bi se poboljšao način na koji financijske institucije prepoznaju potencijalne gubitke koji mogu proizaći iz aktivnosti kreditiranja, a s ciljem kako se ne bi ponovio scenarij iz 2007./2008.

IFRS 9 novi je skup standarda financijskog izvještavanja koji je izdao Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) koji se bavi računovodstvom financijskih instrumenata. Prvi put je objavljen u srpnju 2014. i stupio je na snagu 1. siječnja 2018. godine. Ovaj novi standard zamjenjuje prethodni Međunarodni računovodstveni standard 39 (IAS 39) i predstavlja značajnu promjenu u načinu na koji financijske institucije vode računa o svojoj imovini (kreditima).

Jedna od ključnih značajki IFRS 9 je njegov pristup procjeni kreditnog rizika koji je usmjeren prema budućnosti. Financijske institucije sada moraju predvidjeti potencijalne gubitke i priznati ispravak vrijednosti za očekivane kreditne gubitke na svojim financijskim instrumentima. Ovo predstavlja značajan napredak u načinu na koji financijske institucije upravljaju rizikom i vrednuju svoje financijske instrumente.

IFRS 9 također utječe na način na koji financijske institucije prepoznaju i mjere umanjenja. Ranije su financijske institucije morale priznati umanjenja samo kada su imale dokaz da je došlo do gubitka. Međutim, prema novom standardu institucije su dužne priznati ispravak vrijednosti za očekivane kreditne gubitke na svojim financijskim instrumentima na temelju povijesnih i budućih podataka.

ECL je procjena gubitaka koje će financijska institucija pretrpjeti ako zajmoprimac ne bude u mogućnosti plaćati zajam. To je statistička vjerojatnost koja uzima u obzir nekoliko čimbenika, uključujući povijesne trendove, tržišne uvjete i kreditnu sposobnost zajmoprimca. Financijske institucije dužne su procijeniti svoje očekivane kreditne gubitke u svakom izvještajnom razdoblju i prema potrebi prilagoditi svoje procjene kao odgovor na promjene u gospodarskom okruženju.

Prema IFRS 9, financijske institucije mogu odabrati jednu od dvije metode za izračun očekivanih kreditnih gubitaka. Prva metoda naziva se “Opći pristup” i temelji se na analizi scenarija ponderiranih vjerojatnošću. Ova metoda zahtijeva od financijskih institucija da razmotre niz mogućih ekonomskih scenarija, tj. da probaju kvantificirati kolika je vjerojatnost da neki dužnik neće izvršiti svoju obvezu na vrijeme ili je neće izvršiti uopće i modeliraju vjerojatnost pojavljivanja svakog scenarija. Druga metoda naziva se “Pojednostavljeni pristup” i koristi se za račune klijenata banke s niskim kreditnim rizikom. Ova metoda omogućuje pojednostavljenu procjenu očekivanih gubitaka na temelju povijesnih stopa gubitaka i stopa neizmirenja obveza.

Konačno, IFRS 9 uvodi novi okvir klasifikacije i mjerenja financijske imovine. Prema ovom okviru, financijska imovina je klasificirana u jednu od tri kategorije: amortizirani trošak, fer vrijednost kroz ostalu sveobuhvatnu dobit (FVOCI) i fer vrijednost kroz dobit ili gubitak (FVPL). Ovaj novi klasifikacijski okvir osmišljen je kako bi bolje odražavao poslovni model i karakteristike novčanog toka financijske imovine.

Nova ECL umanjenja koja se zahtijevaju prema IFRS 9 predstavljaju značajno poboljšanje u načinu na koji financijske institucije upravljaju rizikom. Uzimanjem pristupa koji je usmjeren prema budućnosti u procjeni kreditnog rizika, institucije mogu bolje predvidjeti potencijalne gubitke i zaštititi se od neočekivanih neispunjavanja obveza.

ECL također pomaže osigurati da financijske institucije točno vrednuju svoje financijske instrumente. Priznavanjem ispravka vrijednosti za očekivane kreditne gubitke na svojim računima, institucije su u mogućnosti bolje prikazati pravi rizik povezan sa svakom imovinom. To zauzvrat može pomoći u sprječavanju pretjeranog samopouzdanja i pogrešnog određivanja vrijednosti imovine.

Konačno, ECL pomaže poboljšati financijsku transparentnost. Zahtijevanjem od financijskih institucija da objave metode i pretpostavke korištene u njihovim procjenama kreditnog rizika, ulagači mogu bolje procijeniti kvalitetu portfelja financijske institucije i njezin potencijal za budući rast.

Prema IFRS 9, financijske institucije moraju svrstavati kredite u tri faze, ovisno o tome izvršavaju li i na koji način zajmoprimci svoje obveze.

Faza 1 uključuje financijske instrumente koji nisu imali značajno povećanje kreditnog rizika ili koji imaju nizak kreditni rizik na datum izvještavanja. Za ovu imovinu priznaju se 12 – mjesečni očekivani kreditni gubici (ECL) i prihod od kamata izračunat na bruto knjigovodstvenoj vrijednosti imovine. 12 – mjesečni ECL su očekivani kreditni gubici koji proizlaze iz događaja neispunjavanja obaveza koji su mogući unutar 12 mjeseci nakon datuma izvješćivanja.

Faza 2 uključuje financijske instrumente koji su imali značajno povećanje kreditnog rizika. Većinom su to oni krediti kod kojih dužnici kasne s izvršavanjem obveze više od 30 dana. Očekivani kreditni gubici su ponderirani prosječni kreditni gubici s vjerojatnošću neispunjavanja obveza (PD – probability of default) kao ponderom.

Faza 3 uključuje financijsku imovinu koja ima objektivne dokaze o umanjenju vrijednosti na datum izvještavanja. To su krediti kod kojih su pozajmljivači bankrotirali ili kasne s izvršavanjem svojih obaveza više od 90 dana.

ECL je ključni koncept koji uvodi IFRS 9 i predstavlja značajnu promjenu u načinu na koji financijske institucije upravljaju rizikom i vrednuju svoje instrumente. Zahtijevajući od financijskih institucija da zauzmu pristup koji je usmjeren prema budućnosti u procjeni kreditnog rizika i da priznaju ispravak vrijednosti za potencijalne gubitke, IFRS 9 pruža vrijedne nove alate za upravljanje rizikom i promicanje financijske transparentnosti.

Izvori:

In depth: A look at current financial reporting issues, PwC

https://www.ifrs.org/issued-standards/list-of-standards/ifrs-9-financial-instruments/

https://www.pwc.com/gx/en/audit-services/ifrs/publications/ifrs-9/ifrs-9-understanding-the-basics.pdf

https://www.bis.org/fsi/fsisummaries/ifrs9.pdf

Možda će vam se svidjet

Nema komentara

Odgovori