Dobit je za poduzeće, najjednostavnije rečeno, čista zarada koju je poduzeće ostvarilo svojim poslovanjem. Računovodstveno gledajući, dobit je razlika prihoda (od prodaje dobara i usluga ili imovine) i rashoda (plaće zaposlenika, održavanje pogona, računi za struju, vodu ili plin, porezi…). S obzirom da je poduzeće pravna osoba u vlasništvu jedne ili više fizičkih osoba, njima svima je u interesu da ta dobit bude čim veća. S druge strane, veća dobit znači i veći iznos poreza na dobit koji poduzeće mora platiti pa vlasnici poduzeća na razne načine pokušavaju smanjiti taj porezni teret.
Porez na dobit je u svojoj osnovici vrlo sličan porezu na dohodak, a istovremeno potpuno različit porezni oblik. Ovaj oblik oporezivanja se javlja s nastajanjem prvih društava kapitala sredinom 19. stoljeća, a u većini država svijeta je zaživio u 20. stoljeću.
Osnovna razlika između poreza na dobit i poreza na dohodak je u tome koga cilja taj porezni oblik. Dok se kod poreza na dohodak oporezuje dohodak fizičkih osoba, kod poreza na dobit predmet oporezivanja su pravne osobe (iako u Republici Hrvatskoj pod određenim uvjetima obveznik poreza na dobit može biti i fizička osoba).
Ono što karakterizira oba porezna oblika je da se oni prikupljaju jeftino. Porez na dobit je isključivo prihod proračuna središnje države, dok se porez na dohodak dijeli između jedinica lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj.
U Republici Hrvatskoj se porez na dobit plaća uplaćivanjem mjesečnih predujmova, a ti mjesečni predujmovi se izračunaju na način da se dobit iz prošlog obračunskog razdoblja (prošle godine) podijeli s 12 i taj iznos se u idućem obračunskom razdoblju svakog mjeseca uplaćuje. Na kraju obračunskog razdoblja se utvrđuje stvaran iznos poreza na dobit koji je poduzeće dužno uplatiti pa može doći i do povrata poreza (ako se predujmovima uplatilo više) ili do plaćanja razlike poreza (ako se predujmovima uplatilo manje od iznosa stvarne dobiti).
Porezna osnovica poreza na dobit se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda utvrđena prema računovodstvenim načelima i ta se dobit uvećava ili smanjuje za prihode i rashode koji se priznaju u porezne svrhe. Neke od stavki koje umanjuju oporezivu dobit su prihodi od dividendi, prihodi od otpisanih potraživanja, opravdani troškovi za školovanje i stručno usavršavanje zaposlenika i opravdani troškovi za istraživanja. S druge strane, neke od stavki koje uvećavaju oporezivu dobit su troškovi prisilne naplate poreza, kazne koje izriče mjerodavno tijelo i zatezne kamate.
U Republici Hrvatskoj su trenutno na snazi dvije stope poreza na dobit. U slučaju kada su u kalendarskoj godini ostvareni prihodi do 995.421,06€, stopa poreza na dobit iznosi 10%, a ukoliko su ostvareni prihodi veći od tog iznosa stopa poreza na dobit iznosi 18%.
Grafikon 1.: Najviše zakonski propisane stope poreza na dobit u državama članicama Europske unije u 2022. godini
Izvor: Eurostat
Na grafikonu 1. su prikazane najviše zakonski propisane stope poreza na dobit u zemljama članicama EU i prosječna stopa EU-27. Iz grafikona je vidljivo da Republika Hrvatska ima nižu najvišu stopu poreza na dobit u odnosu na prosjek EU i većinu zemalja. S druge strane, Malta (35%) i Portugal (31,5%) imaju najviše porezne stope. Niža stopa poreza na dobit bi trebala potaknuti investiranje i dolazak poduzeća u Hrvatsku jer niže stope poreza na dobit znače da će poduzećima ostati na raspolaganju veći iznos dobiti nego ako presele svoju djelatnost, primjerice, u Portugal. Naravno, stopa poreza na dobit nije jedini faktor koji određuje hoće li neko poduzeće doći investirati jer uz to poduzeća gledaju i regulaciju, efikasnost državnog aparata, vještine i obrazovanost radne snage itd. Valja naglasiti da je kod stope poreza na dobit prisutna najveća porezna konkurencija (države se natječu koja će imati najnižu stopu), ali propisi EU tu stavljaju određena ograničenja. Tu je poznat slučaj Irske, koja je krajem devedesetih i početkom 2000-ih smanjila svoju stopu poreza na dobit s 40 na 12,5% s ciljem privlačenja investicija i otvaranja novih radnih mjesta u Irskoj.
Grafikon 2.: Prihodi od poreza na dobit u milijardama € i udio prihoda od poreza na dobit u prihodima konsolidirane opće države u %
Izvor: Ministarstvo financija
Na grafikonu su prikazani prihodi od poreza na dobit i udio u prihodima konsolidirane opće države za razdoblje od 2019. do 2021. godine. Smanjenje prikupljenih prihoda u 2020. godini je posljedica pandemije COVID-19 i zatvaranja gospodarstva. Poduzeća u tom periodu nisu mogla obavljati svoju djelatnost normalno, što je dovelo do smanjenja dobiti u toj godini i posljedičnog pada prihoda državnog proračuna. Zanimljivo je i da pad prihoda od poreza na dobit nije bio toliko drastičan kako se očekivalo na samom početku pandemije i zatvaranja. U 2021. godini dolazi do oporavka gospodarstva, do rasta aktivnosti poduzeća i do rasta dobiti koju su ta poduzeća ostvarila pa je samim time došlo i do rasta prihoda od poreza na dobit, no i dalje je to bilo ispod razine predkrizne 2019. godine. U postotnom udjelu u prihodima konsolidirane opće države su se prihodi od poreza na dobit u promatranom razdoblju kretali od 4,5 do 4,97%. Valja naglasiti kako prihodi od poreza na dobit imaju manji udio u prihodima konsolidirane opće države od prihoda od PDV-a i poreza na dohodak.
Tablica 1.: Primjer izračuna poreza na dobit
Napomena: ova tablica je izračun autora i služi samo kao primjer kako se izračunava porez na dobit. Metoda obračuna je maksimalno pojednostavljena kako bi čitatelji dobili dojam kako to u stvarnosti može izgledati
Zaključak
Porez na dobit je u svojoj suštini vrlo sličan porezu na dohodak, a s druge strane vrlo različit. Kod dohotka se oporezuje pojedinac (fizička osoba), dok se kod dobiti oporezuje poduzeće (pravna osoba). Kod ovog poreznog oblika postoji najveća razina porezne konkurencije jer države smanjenim stopama poreza na dobit nastoje privući poduzeća koja bi otvorila nova radna mjesta, no s druge strane ovako nisko oporezivanje dobiti poduzeća znači da država negdje drugdje mora namaknuti sredstva za svoje financiranje. U slučaju Republike Hrvatske se ta sredstva, nažalost, nadomještaju relativno visokim oporezivanjem potrošnje, tj. visokom stopom PDV-a.
Nema komentara