Dohodak je nešto što je svakoj osobi potrebno kako bi mogla živjeti. Taj se dohodak troši na različite stvari, od pokrivanja mjesečnih izdataka za hranu, najamninu (ili otplatu rate kredita za vlastitu nekretninu) i režije, preko putovanja i godišnjeg odmora u ljetnim mjesecima, do kupovine automobila (ili otplate rate kredita ukoliko je automobil kupljen na kredit), odjeće i drugih potrepština.

Naravno, ne mogu si svi ljudi priuštiti sve navedene stavke. S druge strane, država taj dohodak oporezuje, odnosno uzima ljudima jedan dio njihovog dohotka kako bi mogla pružati neke javne usluge.

Porez na dohodak je jedan od najvažnijih poreznih oblika, a njime se efikasno mogu ostvariti ekonomski i socijalni ciljevi fiskalne politike. Njime se oporezuju samo fizičke osobe (pojedinci ili obitelj putem oporezivanja zajedničkog obiteljskog dohotka).

Porez na dohodak se smatra najosobnijim porezom i prilikom oporezivanja se uzimaju u obzir osobna svojstva svakog poreznog obveznika (duljina radnog staža, broj uzdržavanih članova obitelji, stupanj invaliditeta poreznog obveznika ili primjerice živi li porezni obveznik na potpomognutim područjima). Ovaj porezni oblik je u Republici Hrvatskoj zajednički prihod koji se dijeli između općina, gradova i županija.

Prilikom oporezivanja dohotka se u Republici Hrvatskoj primjenjuje egzistencijski minimum (osobni odbitak), tj. novčani iznos koji se odbija od porezne osnovice, a koji država ne oporezuje porezom na dohodak jer smatra da je taj iznos potreban za zadovoljenje osnovnih životnih potreba svakog pojedinca.

U Republici Hrvatskoj je propisana osnovica osobnog odbitka u iznosu od 331,81€, dok je iznos osnovnog osobnog odbitka na mjesečnoj razini 530,90€ (osnovica osobnog odbitka 331,81€ pomnožena koeficijentom 1,6). To može izgledati pomalo zbunjujuće jer zapravo svi zaposleni imaju pravo na iznos osnovnog osobnog odbitka od 530,90 eura, dakle osnovica od 331,81 eura se automatski množi s tih 1,6, nema nikoga na koga se primjenjuje samo osnovica od 331,81 eura. Odnosno, svakoj zaposlenoj osobi se za izračun odbitka ta osnovica množi minimalno s 1,6, a možda i s većim brojem (što smanjuje porez na dohodak koji plaćaju) ovisno o, primjerice, broju djece koji osoba ima.

Detaljniji izračun za različite porezne obveznike je prikazan u nastavku teksta.

Pri oporezivanju dohotka u Republici Hrvatskoj se koristi progresivna porezna tarifa, tj. porezni obveznici koji ostvaruju više iznose dohotka plaćaju porez na dohodak po većoj poreznoj stopi. U Hrvatskoj su u primjeni dvije porezne stope, a to su 20% do porezne osnovice od 47.780,28€ godišnje, odnosno 3981,69€ mjesečno i stopa od 30% za iznose iznad 47.780,28€ godišnje, odnosno 3981,69€ mjesečno. Ovdje je bitno napomenuti da ovo nisu iznosi plaće, nego porezne osnovice, koje se računaju na temelju plaće.

U Republici Hrvatskoj se dohotkom smatraju sljedeći izvori dohotka:

1) dohodak od nesamostalnog rada (plaće i mirovine)

2) dohodak od samostalne djelatnosti

3) dohodak od imovine i imovinskih prava

4) dohodak od kapitala

5) drugi dohodak.

Kod oporezivanja dohotka se primjenjuje koncept svjetskog dohotka koji podrazumijeva da se rezidentima (fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište) oporezuje dohodak ostvaren u tuzemstvu (Hrvatskoj) i inozemstvu, dok se nerezidentima (fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište) oporezuje dohodak ostvaren u tuzemstvu.

Tablica1.: Iznosi osobnog odbitka i koeficijenti

Izvor: Porezna uprava 

Valja naglasiti kako svi zaposleni imaju pravo na koeficijent od 1,6, dok se drugi koeficijenti dodaju ovisno o individualnim okolnostima. Ako uzmemo za primjer osobu koja ima dvoje djece, njezin koeficijent će iznositi 1,6 + 0,7 + 1,0 = 3,3. Da bi se dobio iznos osobnog odbitka za osobu s dvoje djece koeficijent 3,3 se množi s iznosom 331,81€ pa je to u konačnici iznos odbitka od 1.094,97€. U idućim tablicama je prikazano kako funkcionira plaćanje poreza na dohodak ovisno o različitim iznosima osobnog odbitka, odnosno neoporezivog dijela dohotka.

Tablica 2.: Obračun plaće za osobu s dvoje djece koja živi u Zagrebu (osoba ima minimalnu neto plaću od 560,00€)

Izvor: izračun autora 

U tablici 2. je prikazan obračun plaće za osobu s dvoje djece koja živi u Zagrebu i ima minimalnu neto plaću od 560,00€. Vidimo da je koeficijent za tu osobu pomnožen s osnovicom osobnog odbitka veći od dohotka koji ta osoba ostvaruje (bruto 1 plaće umanjene za doprinose za prvi i drugi mirovinski stup). Zbog toga ova osoba ne plaća porez na dohodak. Odnosno, bruto 1 umanjen za doprinose za prvi i drugi mirovinski stup te osobe iznosi 560 eura. Njen osobni odbitak je 1.094,97 eura. Kada se osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio dohotka, odbije od iznosa od 560 eura, ne ostaje ništa za oporezivati porezom na dohodak! Zato ova osoba plaća porez na dohodak u iznosu od 0 eura.

Tablica 3.: Obračun plaće za osobu bez djece koja živi u Zagrebu (osoba ima minimalnu neto plaću od 560,00€)

Izvor: izračun autora 

Tablica 4.: Obračun plaće za osobu bez djece koja živi u Zagrebu (osoba ima 4 puta veću neto plaću od minimalne neto plaće, odnosno 2240 eura neto)

Izvor: izračun autora 

U tablici 3. i 4. su prikazane osobe bez djece koje žive u Zagrebu, ali osoba u tablici 3. ima minimalnu neto plaću od 560,00€ dok osoba u tablici 4. ima 4 puta veću neto plaću (2.240,00€). S obzirom da niti jedna osoba iz primjera nema djece, njihov osobni odbitak je jednak i iznosi 530,90€. Osoba iz tablice 3. će platiti 7,62€ poreza na dohodak, dok će osoba iz tablice 4. platiti 447,41€ poreza na dohodak. Dakle, osoba na minimalcu koja nema djece (tablica 3) ipak plaća određeni iznos poreza na dohodak u odnosu na osobu na minimalcu koja ima dvoje djece (prvi slučaj, tablica 2) i koja je platila 0 eura poreza na dohodak.

Uz to, vidimo da osoba iz tablice 4. plaća 58,72 puta veći iznos poreza na dohodak od osobe iz tablice 3. iako ima „samo“ 4 puta veću neto plaću. U ovom primjeru je dobro vidljiva progresivnost poreza na dohodak jer osobe koje imaju veću plaću uistinu plaćaju više poreza na dohodak, i to progresivno. Odnosno, plaćeni iznos poreza na dohodak za 4 puta veću plaću nije narastao 4 puta, nego više od 4 puta. Ako uzmemo i relativni udio iznosa poreza na dohodak u neto plaći, vidimo da taj udio za osobu s minimalcem iznosi 1,36% (7,62/560*100), dok za osobu koja ima 4 puta veću neto plaću od minimalca taj udio iznosi 19,97% (447,41/2.240*100).

Grafikon 1.: Prihodi od poreza na dohodak u milijardama € i udio prihoda od poreza na dohodak u prihodima konsolidirane opće države u %

Izvor: Ministarstvo financija

Na grafikonu su prikazani prihodi od poreza na dohodak i udio u prihodima konsolidirane opće države za razdoblje od 2019. do 2021. godine. Pad prikupljenih prihoda u 2020. godini je posljedica pandemije COVID-19 i zatvaranja gospodarstva pa su neki ljudi ostali bez svojih dohodaka (primjerice, sezonski radnici u turizmu zbog toga što je sezona bila puno slabija nego 2019.) i samim time je došlo da pada prihoda od poreza na dohodak. Rast prihoda u 2021. godini je zabilježen jer se gospodarstvo u tom razdoblju nije zatvaralo kao i u 2020. godini, a došlo je i do otvaranja novih radnih mjesta (pogotovo u turizmu) pa su prihodi od poreza na dohodak porasli, kako i u odnosu na 2020. tako i u odnosu na 2019. godinu. U postotnom udjelu u prihodima konsolidirane opće države su se prihodi od poreza na dohodak u promatranom razdoblju kretali od 6,44 do 6,6%.

Zaključak

Porez na dohodak je najosobniji porez jer se razrezuje na dohodak fizičkih osoba (svaka osoba koja ostvaruje dohodak zapravo točno vidi koliki dio odlazi državi), uvažava osobna svojstva (progresivne porezne stope – osobe s višim dohotkom plaćaju porez po višoj stopi), zajednički je prihod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Iako neki smatraju da je nepravedno oporezivati dohodak osobama, valja napomenuti kako se općine, gradovi i županije pretežito financiraju iz ovo vrste poreza pa je upitno bi li sve te jedinice bile u stanju pružati javne usluge svojim građanima ako bi im se ukinuli ovi izvori prihoda.

Literatura: Šimurina N., Dražić Lutilsky I., Barbić D., Dragija Kostić M.; Osnove porezne pismenosti, Narodne novine, 2018.

Time's up