Financijske institucije su pojam s kojim se u svakodnevnom životu svi susrećemo. Doduše, možda vam one nisu poznate pod tim nazivom već pod različitim nazivima koji kruže medijima, ali sigurno ste čuli za njih. Što su financijske institucije, čime se bave i čemu služe, samo su neka od pitanja koja se mogu postaviti. Ovaj tekst će vam pokušati u najkraćim crtama objasniti što su financijske institucije i koje sve institucije spadaju u financijske institucije.

Za početak valja naglasiti da je osnovna djelatnost financijskih institucija obavljanje poslova novčanog posredovanja te obavljanje pomoćnih novčanih poslova koji su povezani s financijskim posredovanjem. Financijske institucije povezuju suficitne jedinice (one koji imaju viškove novčanih sredstava) s deficitnim jedinicama (one koje imaju manjkove sredstava te trebaju novčana sredstva za obavljanje svojih djelatnosti). Najčešće suficitne jedinice su fizičke osobe koje svoje viškove novčanih sredstava deponiraju u bankama u obliku depozita ili štednje, ulažu ih na financijskim tržištima i slično. Na primjer, višak novčanih sredstava neka fizička osoba može ostvariti ako u određenom mjesecu ne potroši cijelu plaću koju je primila, a upravo ta razlika predstavlja „suficit“ koji se dalje može staviti na, primjerice, štednju u banci. Financijske institucije te prikupljene viškove transferiraju deficitnim jedinicama (poduzećima i fizičkim osobama koje žele podići kredit) i to je jedan od najčešćih poslova kojima se bave financijske institucije. Možemo reći da financijske institucije služe kao most između onih koji imaju višak novaca kako bi oni koji imaju manjak novaca došli do tog potrebnog poticaja za nastavak i širenje svojih poslovnih djelatnosti.

Vrste financijskih institucija

Središnja financijska institucija u svakoj državi je svakako središnja (centralna ili emisijska) banka. U Republici Hrvatskoj ulogu središnje banke obnaša Hrvatska narodna banka (o središnjem bankarstvu bit će riječi u nekom od budućih tekstova).

Sljedeća važna grupa financijskih institucija su depozitne (kreditne) institucije. U ovu grupu spadaju svima dobro poznate banke te depozitne štedne institucije (štedionice, kreditne unije, stambene štedionice, poštanske štedionice).

Na kraju postoje i institucije koje se nazivaju nedepozitnim financijskim institucijama. U tu grupu spadaju ugovorne štedne institucije (osiguravajuća društva, mirovinski fondovi), zatim investicijski fondovi i investicijske banke.

Među nabrojanim institucijama u Republici Hrvatskoj, gdje prevladava bankocentrični sustav, najvažnija institucija je banka, ostale institucije je uobičajeno zvati nebankovnim institucijama.

 Depozitne financijske institucije

Depozitne institucije prikupljaju sredstva primanjem novčanih depozita i ta prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita. Novčana sredstva mogu prikupljati i na drugačije načine te ih ne moraju sve transferirati u kredite poduzećima i kućanstvu. Kao što je rečeno, depozitne institucije su banke i depozitne štedne institucije.

Depozitne institucije se od ostalih financijskih institucija razlikuju po tome što one mogu svojim kreditiranjem stvarati novi novac. Kada netko ode u banku i podigne nenamjenski kredit (kao što i sam naziv govori, ovaj kredit nema unaprijed određenu namjenu i može se koristiti za koju god svrhu želimo), doći će do stvaranja novog novca. Novi novac se stvara u trenutku kada banka odobri taj kredit, odnosno kada ta sredstva budu vidljiva na tekućem računu osobe koja je podignula kredit. Dakle, banka neće toj osobi posuditi tuđu štednju (tuđi depozit), već će doslovno stvoriti novi novac koji do tada nije postojao u sustavu. Unatoč tome što nam banke ne posuđuju tuđe depozite i tuđu štednju, bankama je svejedno bitno da imaju dovoljno prikupljenih depozita. Osoba koja je dobila kredit u bilo kojem trenutku može odlučiti podići taj novac (kredit koji je dobila) u obliku gotovine. Zato je bitno da banka ima dovoljno sredstava (prikupljenih depozita) da može isplatiti svog klijenta u gotovini. Zbog te svoje posebnosti da mogu stvarati novi novac, banke su podvrgnute strogom nadzoru od strane središnje banke.

Primjer funkcioniranja depozitnih institucija:

Recimo da banka pod nazivom „Lička banka d.d.“ ima bazu svojih klijenata kojima redovno sjedaju plaće na račun, polažu gotovinu koju su čuvali ispod madraca za štednju itd. „Lička banka d.d.“ ta prikupljena sredstva deponira i omogućuje svojim klijentima da tim sredstvima raspolažu na zahtjev. Istovremeno u tu banku dolaze razna poduzeća koja trebaju kredite za investiranje u novi proizvodni pogon ili dolazi nova mlada obitelj koja želi kupiti svoj prvi stan korištenjem hipotekarnog kredita. Kao što je vidljivo, banka istovremeno prima depozite i odobrava kredite, zbog toga ih se naziva i depozitno-kreditnim institucijama.

Nedepozitne financijske institucije

Ove institucije smiju pribavljati novčana sredstva, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita. Primanje depozita je u biti obveza za tu instituciju koja je dužna (ima obvezu) isplatiti depozit onome koji ga je položio u tu instituciju. Prikupljena novčana sredstva smiju ulagati u sve oblike imovine pa čak i odobravati kredite. Osiguravajuća društva prikupljaju sredstva dugoročnim ugovorima i plasiraju ih na tržištu kapitala. Prodajom polica osiguranja i uplatama premija zaštićuju fizičke osobe i poduzeća od gubitaka koji nastaju (npr. automobilske nesreće, smrt člana obitelji, gubitak kuće u požaru ili potresu). Investicijski fondovi prikupljaju sredstva od velikog broja ulagača, ta sredstva ulažu na financijskim tržištima, a dobit isplaćuju svojim članovima putem udjela kojeg svaki član u tom fondu ima.

 Zaključak

Financijske institucije su izrazito prisutne u svakodnevnom životu svih nas, a da toga ponekad nismo ni svjesni. Bez njih današnji život bi bio nezamisliv, a njihov nastanak predstavlja veliki doprinos za razvoj ljudske civilizacije. Bez njihovog načina djelovanja, mnogobrojna poduzeća ne bi investirala u razvoj nekih proizvoda i inovacija, a brojni ljudi si ne bi mogli priuštiti kupnju mjesta za stanovanje. Da nema osiguravajućih društava, ne bi mogli osigurati svoju imovinu od toga da bude oštećena ili nepovratno izgubljena ili, možda ono važnije, ne bi mogli osigurati vlastiti život. Iako su financijske institucije često na lošem glasu, ne bi se trebalo uvijek na njih gledati s prijezirom. Da one ne postoje, sve pogodnosti u kojima uživamo (svi proizvodi i usluge koje one pružaju) nam u ovom opsegu vjerojatno ne bi bile dostupne.

Literatura: Leko V., Stojanović A.; Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet – Zagreb, 2018.

Time's up