Svjetsko prvenstvo je vrhunac nogometa. Usprkos željama UEFA-a organizacije, Liga Prvaka nikada neće biti prestižnije natjecanje od FIFA-inog Svjetskog prvenstva. Ipak, moramo se zapitati koji je utjecaj Svjetskog prvenstva na domaćine istog? Koliko god svaki navijač želi vidjeti svoju momčad sa trofejom Jules Rimeta, mnogi u isto vrijeme ne bi htjeli da se održava u njihovom dvorištu. Zašto?
CIJENA
Održavanje bilo kakvog međunarodnog turnira je izuzetno skupo. Naime, resursi potrebni za obnovu readaptaciju ili izgradnju stadiona su sami po sebi nevjerojatno skupi. Ako se uz ovo uračuna plaćanje radnika, čak i na razini katarske robovske plaće, zemlje moraju biti spremne platiti znatnu količinu novaca.
Naravno, stadioni ne mogu biti baš bilo kakvi. Uvjeti za održavanje svjetskog prvenstva su sljedeći:
- Domaćin mora imati najmanje 8 stadiona s kapacitetom od barem 40 000 mjesta.
- Stadioni na kojima se održavaju utakmice četvrtine i polu-finala moraju imati kapacitet od 60 000 mjesta.
- Stadion na kojem će se održavati finale i početna ceremonija mora imati minimalno 80 000 mjesta.
Međutim, to nisu jedini uvjeti. Mnoštvo država koja se prijavi za održavanje SP-a ima barem nekoliko velikih stadiona. Problem nastaje jer upravo većina tih stadiona ne podliježe brojnim FIFA-inim pravilima o sigurnosti i blizini transporta. Dakle, bez obzira na trenutno stanje, mora se potrošiti velika količina novaca uslijed readaptacije stadiona.
Također, stadioni moraju sadržavati trening objekt te svaka momčad mora imati svoj bazni kamp.
Pravila o transportu i akomodaciji su sljedeća:
- Svaki stadion mora biti najviše 150 kilometara (ili dva sata vožnje) udaljen od najbližeg aerodroma s kapacitetom od minimalno 1450 putnika po satu.
- Treba biti dostupno 72 hotela koji se mogu koristiti kao bazni kampovi, uz 4 hotela od 4 (ili 5) zvjezdica u blizini svakog stadiona.
- Također, grad mora pružiti od 2000 do 8000 hotelskih soba (ovisno o tome koja faza prvenstva se u njemu održava).
Uz to, država-domaćin je dužna platiti smještaj i putne troškove delegacija FIFA-e i sudaca. Dosada niti jedna zemlja nije izbjegla velike radove, pretežno zbog pravila o transportu i hotelima.
Ako Vas zanima pun popis pravila, možete ih pronaći ovdje: https://digitalhub.fifa.com/m/2df8816f3b27563c/original/r6gcejmanhw27gzaa9xb-pdf.pdf
Ovakve promjene mogu imati i pozitivne učinke. SP može natjerati države na poboljšanje svoje infrastrukture urbanog transporta izgradnjom novih tramvajskih, podzemnih i željezničkih linija. S druge strane, rade i infrastrukturu za nepotrebne ugostiteljske objekte.
Šokantno, Brazil nije imao dovoljno hotelskih soba za Svjetsko prvenstvo 2014. S obzirom na manjak zainteresiranih hotelskih grupacija, dovedeni su kruzeri čime je pruženo još dodatnih 10 000 soba. Uz očiti ekonomski i ekološki trošak, ovo je rezultiralo naknadnim troškovima i od 7 milijardi dolara uslijed obnove luka.
Zračni prikaz izgradnje Lusail-a
Nimalo ne čudi činjenica da Katar također nije imao dovoljne kapacitete ugostiteljstva. Ovo je uzrokovalo nastanak novog grada – Lusail-a. Prije desetak godina, bio je tek malo i nevažno selo. Sada mu pripada oko 450 000 stanovnika, a cijena ukupne izgradnje se procjenjuje na oko 45 milijardi dolara.
Treba napomenuti da su ova pravila na snazi tek od 2001. godine. Također, ovo je zadnje prvenstvo koje će imati ovakva pravila. Naime, 2026. godine Svjetsko prvenstvo se širi na 48 momčadi što će još dodatno povisiti cijene.
Na grafu ispod su prikazani troškovi održavanja SP-a u rasponu godina: 1990.-2022. Pravila navedena iznad se prvi puta održavaju tek od 2002. godine, odnosno za vrijeme Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji.
Odmah su uočljiva dva zanimljiva slučaja.
Najprije, SAD (SP 1994. godine) je jedina zemlja u zadnjih 30 godina koja je uspjela potrošiti manje od milijarde dolara na održavanje Svjetskog prvenstva. Ovo je velikim dijelom zbog drugačijih kriterija koji su još tada bili važeći. Usto, imali su puno velikih stadiona za američki nogomet, velik broj hotela, razvijenu aerodromsku infrastrukturu te opsežnu (no zastarjelu) željezničku mrežu.
Drugi zanimljiv slučaj je Katar (2022.). Suma od nevjerojatnih 229 milijardi dolara je ustvari vrlo mala cijena izgradnje sljedećih brojnih objekata i njihovih poveznica:
- 7 novih stadiona
- 200 mostova
- 1800 kilometara ceste
- 2131 kilometara biciklističkih staza
- Novih hotela
- Novih željezničkih i metro linija
- Novih aerodroma sa charter kapacitetima.
Druge zemlje bi sasvim sigurno potrošile puno više na sve ove infrastrukturne projekte. Uzmimo za primjer Hrvatsku koja je od 2001. do 2013. potrošila pet i pol milijardi dolara samo na održavanje i obnovu naše mreže autocesta (duljine 1112 kilometara). Neobično, Katar je na izgradnju 1800 kilometara ceste potrošio samo oko pola milijarde dolara.
Postavlja se pitanje: „Kako je Katar uspio cijene održati tako niskima?“. Koristeći neke, recimo to tako, moralno upitne metode.
Također, postoje i mnogi troškovi koji jednostavno nisu vidljivi do nakon kraja turnira. Vrlo često i godinama nakon. Potrošnja infrastrukture i vode za travnjake je izuzetno velika. Potreban je veći rad hitne službe što isto uzrokuje veliki trošak. Nadalje, stadioni izgrađeni isključivo za Svjetsko prvenstvo često su na nepristupačnim lokacijama i bivaju neiskorištenima jer ih klubovi ne mogu financijski uzdržavati.
Primjer takvog stadiona je Arena de Amazonia, prekrasan stadion od 44 000 mjesta na kojem su Brazil i Hrvatska otvorili SP 2014. godine. Na njemu sada igra Nacional Manaus, polu-profesionalan klub regionalne Amazonske lige. Prosječna posjećenost je nažalost manja od 2000 gledatelja. S obzirom na nedovoljne prihode tog kluba, stadion održava regionalna vlada Amazone.
Apsurdna je činjenica da Amazona kao jedna od najsiromašnijih saveznih država Brazila (BDP usporediv sa državom Ugandom), mora trošiti 3 milijuna dolara godišnje na održavanje stadiona (prvotne cijene od 255 milijuna dolara) koji danas većinom služi kao parkiralište.
PRIHODI?
Svjetsko prvenstvo je samo po sebi skupo, ali je izvrsno za ekonomiju zar ne? Iznimna količina turista koji troše velike količine novaca na ugostiteljstvo, hotelske sobe i suvenire. Po samoj prirodi događaja, oni su turisti koji si uz skupe karte za utakmice mogu priuštiti put i smještaj. Ovakav turnir je jedinstvena prilika za turističku industriju da ulovi jednoroga – elitni i masovni turizam.
Na grafu ispod vidimo broj prodanih karata na svjetskim prvenstvima 1990.-2018
(*Napomena: Kao i kod svega što gledamo vezano uz prihode, Katar 2022. je isključen jer Svjetsko prvenstvo još traje u trenutku pisanja ovog teksta.)
Iz grafa je vidljivo da je svako od prikazanih svjetskih prvenstava imalo višemilijunsku posjećenost. Treba napomenuti da se ovdje u obzir uzima samo broj individualno prodanih karata, a ne ukupan broj posjetitelja. Odnosno, netko tko je u stanju kupiti karte za 7 utakmica i dalje se računa samo kao jedna osoba. Stoga je ukupan broj posjetitelja vjerojatno i veći.
FIFA stvara velike profite održavanjem Svjetskog prvenstva. Naime, zadržavaju novce od prodaje komercijalnih prava na događaj, karata te prodaje TV prava. Na taj način, postignuti su prihodi od 13 milijardi dolara održavanjem zadnja dva SP-a.
Velika količina uloženih novaca u javne projekte može imati i inflatorni efekt na ekonomiju, što se vidi i iz primjera Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine. Osim toga, održavanje Svjetskog prvenstva je dovelo do smanjivanja socijalnih programa (socijalna pomoć, mirovinsko osiguranje i sl.), povećanja poreza na potrošnju uz istovremeno smanjivanje korporativnih poreza. Na taj je način Njemačka smanjila svoje korporativne poreze za čak 270 milijuna dolara 2006. godine.
Ne može se točno procijeniti koliko je svaka država zaradila od održavanja Svjetskog prvenstva. S druge strane, sa sigurnošću možemo reći da su financijski gubitci ogromni. Zašto se onda Svjetska prvenstva smatraju prestižem među zemljama? Iz istog razloga zašto se održavaju i Olimpijske igre. Ovakvi događaji sa sobom donose znatne diplomatske koristi i omogućuju širenje takozvane „mekane moći“.
Održavanjem SP-a 2022. godine, Katar je pokazao svijetu da je bitan igrač. Još važnije, pokazali su ostatku Arapskog poluotoka i sjevernoj Africi kako su mogli postaviti svoja pravila zapadnjacima. Rezultat ovoga je iskazivanje nadmoći nad spomenutim državama u kontekstu dugogodišnjeg sukoba sa Saudijskom Arabijom.
Vladimir Putin je putem prvenstva 2018. htio pokazati kako nije istina da je ruski režim represivan, a u isto vrijeme svojim građanima pokazao koliko je Rusija pod njim bogata i jaka.
Odmah nakon što Svjetsko prvenstvo prođe bez ijednog homoseksualca ili političkog protivnika u zatvoru, možete očekivati novinarske članke o prethodnom preuveličavanju priča o represivnim mjerama u Kataru. Odjednom će se povijest izbrisati, a izniknuti će zemlja meda i mlijeka.
Nakon što se kamere ugase i zapad prestane gledati, Katar će se vratiti starim načinima. Tada se nažalost više neće obraćati pažnja na raznorazne transakcije. Stanovnike Europe će zasigurno manje smetati ako njihove države prodaju oružje u vrijednosti više milijardi dolara ovakvome Kataru. Isto tako je smanjena zabrinutost oko Europske ovisnosti o ruskom plinu poslije održavanja Svjetskog prvenstva 2018. godine.
Naravno, sada je Europa ponovno zabrinuta oko ovisnosti o ruskom plinu. Rade se planovi da ih se djelomično zamjeni sa plinom iz – Katara.
Nema komentara