Zdravlje je jedan od segmenata ljudskog života koji ljudi najviše cijene. Nitko ne voli biti bolestan i biti u agoniji, patnji ili nećem trećem zbog boli. Čovjek je spreman na sve kada je u pitanju zdravlje, i na odlaske kod mnogih liječnika i na putovanja u druge gradove ili države kako bi dobio najbolju moguću zdravstvenu zaštitu, često ne pitajući za cijenu. Svatko je barem jednom u svojem životu morao otići kod liječnika zbog neke upale ili boli ili po neki savjet vezan uz zdravlje. Privilegija je živjeti u Republici Hrvatskoj jer nam je sva ta zdravstvena skrb dostupna praktički besplatno (naravno, nije u potpunosti, svi se ti troškovi moraju platiti, što je objašnjeno u nastavku).

Zašto država pruža zdravstvenu zaštitu

Jedan od razloga zašto država intervenira na području zdravstva je paternalizam. Paternalizam znači da je zdravstveno osiguranje obavezno za sve državljane Republike Hrvatske. Država smatra da pojednici nisu u potpunosti svjesni beneficija koje pruža zdravstveno osiguranje te poput brižnog i dobrog oca (lat. pater = otac) nameće obvezu da se svatko osigura. Još jedan od razloga je robni egalitarizam, tj. da svatko u društvu ima barem jednaku priliku za zadovoljenje osnovnih zdravstvenih potreba neovisno o ekonomskom i socijalnom statusu.

Kako se financira zdravstvo u Republici Hrvatskoj

Zdravstvo u Republici Hrvatskoj se financira na principu obveznih doprinosa koje uplaćuju poslodavci na bruto plaću svake zaposlene osobe. Taj postotak iznosi 16,5% i uplaćuje se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO). HZZO iz obveznih doprinosa osigurava sve stanovnike Republike Hrvatske, tj. svoje osiguranike i pruža im osnovnu zdravstvenu skrb. Postoji i mogućnost dopunskog zdravstvenog osiguranja koje nude HZZO i privatni osiguravatelji te se na taj način osoba može osigurati i za dodatne zdravstvene usluge koje obvezno osiguranje ne pruža. HZZO prilikom svakog odlaska liječniku plaća usluge koje su pokrivene obveznim ili dopunskim zdravstvenim osiguranjem prema unaprijed utvrđenim cijenama usluga.

U slučaju da su obveze HZZO-a veće od uplata koje je HZZO zaprimio temeljem doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, u pokrivanje tog deficita se uključuje država i uplaćuje sredstva iz državnog proračuna (iz prikupljenih poreza, a ako ni to nije dosta onda se zadužuje). Na taj način država dodatno osigurava svoje građane da ne bi ostali bez zdravstvenih usluga.

Ovakav način financiranja zdravstva se naziva Bismarck-Beveridge sustav prema njemačkom kancelaru Bismarcku iz 19.st. koji je definirao sustav uplate doprinosa za zdravstvo i britanskom ekonomistu Beveridgeu koji je bio zagovaratelj toga da se zdravstvena zaštita financira na razini države putem prikupljenih poreza.

Grafikon 1.: Broj osiguranika i broj uplatitelja u obvezno zdravstveno osiguranje u prvom kvartalu 2022. godine (u mil.)

Izvor: HZZO

Na grafikonu vidimo broj osiguranih osoba i broj uplatitelja za obvezno zdravstveno osiguranje. Vidimo da je broj osiguranih osoba daleko veći od broja osoba koje uplaćuju i financiraju zdravstveno osiguranje. Konkretno, 39% osiguranih osoba financira obvezno zdravstveno osiguranje za sve osobe. Broj osiguranika je veći od uplatitelja jer u osiguranike spadaju i djeca do 18. godine koja se školuju i ne rade, također tu spadaju i redovni studenti, zatim umirovljenici te nezaposlene osobe. No, ovaj pokazatelj je zabrinjavajuć jer ukazuje na potencijalnu fiskalnu neodrživost ovakvog načina financiranja zdravstvenog osiguranja. Naime, trebala bi se povećati aktivnost na tržištu rada kako bi veći broj uplatitelja financirao obvezno zdravstveno osiguranje, a uz to bi se trebali razmotriti i neki modeli privatnog financiranja zdravstva.

Kako se pruža zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj

Zdravstvena zaštita je organizirana na 3 razine: primarna, sekundarna i tercijarna. Primarna zdravstvena zaštita se pruža u domovima zdravlja, hitnim medicinskim prijemom, u ambulantama opće i obiteljske medicine te u ljekarnama. Sekundarna zdravstvena zaštita se pruža u bolnicama kroz dijagnostiku i bolničko liječenje te specijalističku zdravstvenu zaštitu. Tercijarna zaštita se također pruža u sklopu bolnica i uključuje najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz specijalističkih djelatnosti u kliničkim ustanovama.

Zaključak

Zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj je na zadovoljavajućoj razini što se tiče pokrivenosti zdravstvenom zaštitom, koja uključuje sve građane Republike Hrvatske. Svaki građanin može biti bez brige i može znati da će mu osnovne zdravstvene usluge biti pružene kad god mu budu potrebne, što za razliku od nekih razvijenijih država u svijetu (SAD) nije slučaj. Naravno, demografsko kretanje stanovništva ukazuje na buduće probleme u financiranju ovakvog sustava zdravstva – starije stanovništvo treba sve više zdravstvenih usluga, a sve manji broj stanovnika koji će raditi i uplaćivati doprinose će dovesti do velikih deficita koji će se morati nadomještati transferima iz državnog proračuna. Problem je i niska aktivnost na tržištu rada jer postoji veliki broj osoba koje bi mogle uplaćivati doprinose i na taj način pomoći u financiranju zdravstvene zaštite. Zbog svega ovoga bi se trebalo početi razmišljati o alternativnim izvorima financiranja zdravstvene zaštite, a ponajprije putem većeg uključivanja privatnog sektora u pružanje zdravstvenog osiguranja.

Literatura:

Šimović H., Deskar-Škrbić M.; Ekonomika javnog sektora, Arhivanalitika – Zagreb, 2020.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

Time's up