Jedna od omiljenih tema među ekonomistima je BDP. Zašto je tome tako? BDP kao jedan od najvažnijih pokazatelja ima prednosti, ali naravno da ima i mana. Njegove su prednosti to što nam pokazuje „jačinu“ države, tj. gospodarstva. Guraju li proizvodnju u nekoj zemlji sami potrošači (kategorija C), jesu li ipak investicije (kategorija I) ili država (kategorija G) one koje određuju koliko će se proizvoditi u nekoj zemlji, ili je država trgovinski jaka pa su stranci ti koji kupuju puno njene robe i usluga, odnosno izvoz je taj koji čini značajan dio njenog BDP-a.

Idemo zaviriti dublje u analizu BDP-a u RH…

Kategorije od kojih se sastoji BDP

U jednom od prvih naših tekstova pričali smo o BDP-u (tko nije stigao pročitati tekst ili ga je već zaboravio, on se nalazi ovdje: https://ekonomskabaza.hr/makro/sto-je-bdp/ ). Taj tekst će nam služiti kao baza za ovaj tekst.

Sada idemo korak dalje.

BDP se sastoji od različitih kategorija koje smo spomenuli u uvodnom dijelu teksta.

Kategorije koje su uključene u BDP su:

• Osobna potrošnja (C-dolazi od engleske riječi consumption) označava sva dobra i usluge koje su svi potrošači u Hrvatskoj kupili u jednoj godini. U ovu kategoriju ulazi apsolutno sve što kupujete, bilo mobitel koji je proizveden u Kini ili čips koji je proizveden u RH. Sljedeći put kad kupite hrvatsku čokoladu, znajte da ste pridonijeli hrvatskom BDP-u, dok kupovinom američkih tenisica pridonosite inozemnom BDP-u. Kada pričamo o hrvatskom BDP-u, bitna nam je proizvodnja hrvatskih proizvoda i usluga, odnosno bitni su nam proizvodi i usluge koje proizvode poduzeća unutar Republike Hrvatske. Kupovinom hrvatskih proizvoda stoga povećavamo hrvatski BDP.
• Investicije (I-dolazi od engleske riječi investment), kao što nam i sama riječ govori, označavaju investiranje u različite vrste imovine. Primjerice, investicija je izgradnja novih stambenih zgrada, novih poslovnih prostora ili recimo novih autocesta, ali i razvoj novog softvera. Glavni razlog zašto su investicije posebna kategorija je taj što se od njih očekuje buduća ekonomska korist. Poduzeće koje investira u novi stroj to radi da bi povećalo svoju proizvodnju u budućnosti. Primjerice, kada neko IT poduzeće ulaže u razvoj novog softvera jer bi prodajom tog softvera u budućnosti moglo ostvariti ekonomsku korist, to je također investicija. Isto tako, ako kafić kupi novi aparat za kavu, to predstavlja investiciju jer će taj aparat omogućiti tom kafiću proizvodnju više kava u budućnosti, odnosno omogućit će veću ekonomsku aktivnost tom poduzeću. Jako je bitno naglasiti da se ovdje u obzir ne uzimaju financijske investicije (primjerice, u dionice). Razlog je vrlo jednostavan. Ako vi kupite jednu dionicu INA-e po cijeni od 3 500 HRK, a sutradan ste ju prodali za 3 600 HRK, dionica je samo promijenila vlasnika. Nije se ništa novo proizvelo te se radi toga ta kupovina dionica neće ubrojiti u BDP RH.
• Državna potrošnja (G-dolazi od engleske riječi government) odnosi se na novac koji država troši za financiranje nekog projekta, kupovinu nekog proizvoda ili plaćanje usluga. Za financiranje nekog projekta primjer bi bio gradnja Pelješkog mosta, dok bi za kupovinu nekog proizvoda to bila kupovina borbenih aviona. Plaćanje usluga od strane države odnosi se, primjerice, na plaće zaposlenika u javnom sektoru kao što su plaće profesoricama i profesorima u srednjim školama te javnoj upravi.
• Neto izvoz (NX-na engleskom net exports) se dobiva tako da od ukupnog izvoza neke zemlje oduzmemo ukupan uvoz te zemlje, a to se odnosi i na robu i usluge. Neto izvoz se stoga računa kao izvoz minus uvoz, NX = X – IM, pri čemu X označava izvoz, a IM uvoz.

Primjerice, ako država izveze robe (neka budu neretvanske lubenice) u vrijednosti 10 milijuna američkih dolara, a uveze, primjerice, strojeve u vrijednosti od 5 milijuna američkih dolara, tada bi neto izvoz iznosio 5 milijuna američkih dolara.

Izvoz ulazi u računicu hrvatskog BDP-a zato što i stranci kupuju naše proizvode i usluge pa stoga na izvoz možemo gledati kao na prodaju proizvoda i usluga inozemnim potrošačima, inozemnim poduzećima, kao i državama.

Zašto se ovdje oduzima uvoz? Razlog tome je „čišćenje“ preostalih kategorija (C, I, G) od uvoznih komponenti. U osobnu potrošnju (C) ulazi sve što ljudi u Hrvatskoj potroše, a to uključuje potrošnju na hrvatske proizvode, ali i na njemačke proizvode.

Stoga je jako bitno da izračunamo koliki se dio ukupne hrvatske osobne potrošnje, koja dakle uključuje i potrošnju na uvozna dobra i usluge, troši na hrvatska dobra i usluge jer je to ono što povećava proizvodnju u Hrvatskoj, odnosno hrvatski BDP. Recimo da netko troši 5000 kuna mjesečno, stoga taj iznos predstavlja osobnu potrošnju te osobe.

Troši li se svih tih 5000 kuna na hrvatske proizvode i usluge? Ne nužno. Ako osoba preko interneta naruči nove tenisice iz Slovenije i one koštaju 400 kuna (preračunato iz eurskog iznosa), tih 400 kuna se ne troši na hrvatski proizvod ili uslugu i stoga ne ulazi u hrvatski BDP. Stoga je jako bitno da se iz tih 5000 kuna izbaci onaj dio potrošnje koji se odnosi na inozemne proizvode i usluge jer tako dolazimo do iznosa koji se troši na domaće proizvode i usluge.

Ako osoba troši 5000 kuna mjesečno, a 2000 kuna troši na uvozne proizvode, preostalih 3000 kuna je potrošnja na domaće proizvode i usluge i to je iznos koji doprinosi hrvatskom BDP-u. U stvarnosti je nekad teško razlučiti što je ili nije hrvatski proizvod jer hrvatski proizvodi imaju značajnu uvoznu komponentu. Ručak koji pojedete vani ne sadrži samo hrvatske namirnice, stoga uvozne namirnice koje su dio tog ručka predstavljaju uvoz.

Kada uzmete sve kategorije koje smo vam predstavili dobijete BDP određene zemlje.

Dakle, formula za BDP je:

Y(BDP)= C+I+G+NX

Krenimo sada na brojke i analizu BDP-a u RH kako bismo se odmaknuli od puke teorije.

Grafikon 1. Prikaz BDP kategorija od 1995.-2021. godine u RH

Izvor: https://dzs.gov.hr/

Pogledom na grafikon 1. možemo primijetiti kako je najveća kategorija potrošnja stanovništva, odnosno kategorija C (osobna potrošnja). Možemo vidjeti kako stanovnici u RH svakom godinom sve više troše. Iako je u velikoj financijskoj krizi 2009. godine došlo do pada od 9% u kategoriji osobne potrošnje, te smo se na pretkrizne vrijednosti vratili tek trinaest godine kasnije (2021.), stanovnici su nakon toga trošili sve više, pa tako 2021. godine imamo najviše razine osobne potrošnje i ona je iznosila 239 milijardi kuna. Druga kategorija po veličini u BDP-u RH se mijenja između investicija (I) i državne potrošnje (G), ovisno o godini promatranja. Možemo primijetiti kako su te razine dosta ispod kategorije C.

U 2021. godini druga kategorija po veličini su bile investicije (I) te je ona iznosila 86 milijardi kuna. Vidimo da je ova kategorija zabilježila snažan pad nakon što je počela kriza 2008. i da su izlaskom iz recesije krajem 2014. investicije počele rasti. No, od 2020. vidimo lagani pad ove kategorije. Zašto je došlo do laganog pada nakon 2019.? Pa upitajte sami sebe jednostavno pitanje, biste li da ste menadžer poduzeća investirali u veliki projekt koji vrijedi desetke milijuna kuna ako živite u neizvjesnim vremenima obilježenim lockdownima, rastom cijena energenata i potencijalnom recesijom u budućnosti? Recesija znači da će ljudi ostajati bez posla i da će manje trošiti, što znači i da će poduzeća prodavati manje svoje robe i usluga potrošačima.

Jasno da ćete takve investicije odgoditi za ljepša vremena. Kategorija državne potrošnje (G) je 2021. bila na trećem mjestu te je iznosila 85 milijardu kuna, te možemo vidjeti kako državna potrošnja ima gotovo konstantni rast.  Posljednja, ali ne i najmanje vrijedna kategorija je neto izvoz (NX) te ona trenutno iznosi 4 milijardi kuna.

Grafikon 2. Udio kategorija (C,I,G,NX) u ukupnom BDP-u RH od 2015.-2021. godine

Izvor: https://dzs.gov.hr/

Analizu smo vremenski skratili (nismo uzeli podatke od 1995. godine) jer bi grafikon bio neuredan, ali su vrijednosti otprilike iste.

Možemo vidjeti da je najveća kategorija u BDP-u RH u 2021. godini bila osobna potrošnja (C), te je ona iznosila oko 58% BDP-a. No tih 58% ne znači da su svi kupljeni proizvodi hrvatski (sjetimo se, samo hrvatski proizvodi generiraju hrvatski BDP!), što znači da je taj postotak niži.

Druga kategorija po veličini su trenutno investicije (I) s udjelom od 21,2%, te ju slijedi državna potrošnja (G) s 21,1%. Između ove dvije kategorije vidjet ćemo još puno prevrtanja, iako bismo više voljeli da investicije ostanu ispred državne potrošnje jer bi to značilo da poduzeća akumuliraju kapital koji će im u budućnosti pomoći da proizvode više.

Zadnja kategorija, koja gotovo uopće ne doprinosi BDP-u je neto izvoz (NX), koji je 2021. iznosio -1,23% BDP-a. Čitajući ovu rečenicu, vjerojatno ste dobili dojam kako je naša trgovinska razmjena jako mala, što je potpuno krivo. Zato smo vas htjeli s prethodnom rečenicom malo zavarati kako bismo vam ukazali da je trgovinska razmjena RH zapravo jako značajna!

Grafikon 3. Prikaz udjela izvoza i uvoza u ukupnom BDP-u RH od 1995.-2021. godine

Izvor:  https://dzs.gov.hr/

Kao što možemo vidjeti, izvoz i uvoz čine 50% BDP-a RH! Brojka je jako visoka, što govori o vrlo visokoj važnosti trgovinske razmjene RH s ostalim zemljama. Pojednostavljeno, oko polovice svih roba i usluga koje prodajemo prodajemo strancima, a ne na domaćem tržištu. Tu velik značaj ima turizam, koji predstavlja naš izvoz u inozemstvo. Primjerice, noćenje Slovenaca u Istri preko ljeta za Hrvatsku predstavlja izvoz usluga (to je usluga pružanja smještaja) u Sloveniju.

Vidljivo je da su u Velikoj financijskoj krizi izvoz i uvoz drastično pali. Države su manje trgovale radi loše globalne situacije i recesije u kojoj se manje trošilo, a samim time kupovalo i manje strane robe i usluga). Nakon toga je uslijedio oporavak i izvoza i uvoza. Tome je pomogao i ulazak u EU u 2013. jer je trgovinska razmjena postala lakša (granice, carine i sl.). Sada smo na najvišim udjelima unutar promatranog razdoblja.

Zbog toga što se neto izvoz računa kao razlika izvoza i uvoza, kategorija neto izvoza ima zanemariv udio u BDP-u. No, kao što smo vidjeli, izvoz je jako bitan za hrvatski BDP, a u kategorijama osobna potrošnja, investicije i državna potrošnja o kojima smo pričali se nalazi „skriveno“ i jako puno uvoznih dobara i usluga koje kupuju naši potrošači, poduzeća i država.

Nadajmo se kako će nam BDP sve više i više rasti kako će vrijeme odmicati, što bi trebalo značiti da će nam država biti ekonomski razvijenija, a što sa sobom donosi i rast životnog standarda, odnosno realnih plaća stanovništva.

Time's up