Jedna od najvažnijih ekonomskih vijesti posljednjih mjeseci je da središnje banke diljem svijeta podižu kamatne stope s ciljem obuzdavanja inflacije. Američki Fed (Federalne rezerve), odnosno američka središnja banka, podigao je svoj federal funds rate za 1,5 postotnih bodova od ožujka 2022. do danas, a prije ožujka je ova stopa iznosila 0 posto. Do kraja godine se očekuje da će federal funds rate iznositi preko 3 posto, odnosno da će Fed nastaviti povećavati kamatne stope.

Europska središnja banka (ujedno i naša središnja banka od 1.1.2023.) je prvo podizanje svojih kamatnih stopa, koje se iz očitog razloga ne zovu federal funds rate ali imaju istu funkciju, najavila za srpanj ove godine. Ovo je prvo podizanje kamatnih stopa od strane ESB-a u posljednjih 11 godina, a kamatne stope ESB-a su, kao i Fed-ove kamatne stope, prije podizanja bile na razini od 0 posto.

Da bi se razumjelo zašto su to velike vijesti i kakve to veze ima s inflacijom, trebamo razumjeti što su kamatne stope koje određuju središnje banke, što je inflacija i potom vidjeti kakva je veza između to dvoje, odnosno zašto veće kamatne stope dovode do manje inflacije. Kada se govori o federal funds rateu, ovdje zapravo nije riječ o jednoj već o dvije kamatne stope. Kada se priča o kamatnim stopama koje koristi ESB, odnosno o „ključnim“ ili „referentnim“ kamatnim stopama ESB-a, tu pak postoje tri različite kamatne stope. U praksi je svaka od tih stopa bitna jer ima točno određenu funkciju, kao što su bitne i precizne razlike između tih stopa. No, ako nam je cilj shvatiti vezu između referentnih kamatnih stopa u nekoj zemlji i inflacije u toj zemlji na osnovnoj razini, nije potrebno ulaziti u te detalje. Dovoljno je reći da su referentne kamatne stope kamatne stope po kojima si banke u nekoj zemlji međusobno posuđuju novac.

Kako funkcionira federal funds rate

Recimo da federal funds rate, referentna kamatna stopa za SAD, iznosi 1,5%. To znači da si banke u SAD-u međusobno posuđuju dolare po kamatnoj stopi od 1,5% godišnje. Zašto bi banke jedna drugoj posuđivale novac? Banke posuđuju novac građanima, poduzećima i državama, ali isto tako i same negdje moraju nabaviti (posuditi) novac da bi mogle davati te kredite. Jedan način da banka nabavi novac je da ga posudi od neke druge banke. Primjerice, ukoliko Citibanku „nedostaje“ financijskih sredstava (ne ulazeći u to zašto i kako nekoj banci nedostaje novca), on novac može posuditi od neke banke koja ima višak sredstava, primjerice od JP Morgana. Federal funds rate od 1,5% znači da kamatna stopa koju će JP Morgan zaračunati Citibanku ukoliko mu posudi novac na godinu dana iznosi 1,5% posuđenog iznosa. Priču malo komplicira to da je federal funds rate zapravo prekonoćna kamatna stopa, odnosno da je riječ o prekonoćnom (na 1 dan) posuđivanju novca Citibanku od strane JP Morgana. Stoga se ovih 1,5% može interpretirati kao „da JP Morgan Citibanku posudi 100 milijuna dolara na 1 dan, i iznova mu svaki dan posuđuje tih 100 milijuna dolara i tako godinu dana zaredom, kamatna stopa koju bi Citibank platio JP Morganu za to što je od njega posuđivao tih 100 milijuna dolara iznosi 1,5% tog iznosa, odnosno 1,5 milijuna dolara“.

Zašto su referentne kamatne stope bitne

Ono što je ključno napomenuti je da Fed doslovno ima moć odrediti koliko će iznositi federal funds rate, odnosno po kojoj će si kamatnoj stopi banke u SAD-u međusobno posuđivati novac. Identičnu moć ima i ESB kad je riječ o posuđivanju eura između banaka u eurozoni (eurozona su sve zemlje koje imaju euro). O tome kako to točno funkcionira će biti više riječi u budućnosti, a bitno je da je ovo izuzetno moćan instrument. Razlog zašto se te kamatne stope nazivaju „referentnima“ je taj što one služe kao referentna točka za određivanje puno drugih kamatnih stopa u gospodarstvu. Ako na kraju 2022. federal funds rate bude iznosio preko 3%, hoće li neka osoba u SAD-u moći dobiti kredit za automobil po kamatnoj stopi manjoj od 3%? Neće – ako banka koja daje kredit sama mora platiti kamatnu stopu veću od 3% da se ona zaduži, ona neće svojim klijentima davati kredite ispod te kamatne stope koju ona sama plaća da posudi novac od druge banke. Slično vrijedi i za puno drugih kredita – krediti građanima za stambene nekretnine, krediti poduzećima za investicijske projekte kao što su gradnja novih zgrada, a ovo vrijedi i za posuđivanje novca državama. Kamatne stope za građane, poduzeća i države bit će niže kad je federal funds rate 0% (prije ožujka) u usporedbi sa situacijom kada je on veći od 3% (očekivanje za kraj godine).

Drugim riječima, povećanje referentnih kamatnih stopa u SAD-u i eurozoni za sobom povlači i skuplje kredite potrošačima i poduzećima u SAD-u i svim zemljama koje imaju euro. Skuplji krediti, odnosno više kamatne stope na kredite, znače da će se u narednom razdoblju kupovati manje automobila i stanova, renovirati manje kupaonica i kuhinja, a poduzeća će otvarati manje novih poslovnica i kupovati manje novih strojeva i opreme. Središnje banke na ovaj način komuniciraju gospodarstvu „Mi želimo da vi manje trošite, a to ćemo postići tako što ćemo vam poskupiti kredite. Znamo da puno toga kupujete na kredit, a sada ćete kupovati manje jer će ti krediti biti skuplji“.

Povrh toga, rate kredita ljudima i poduzećima koji imaju kredit s varijabilnom kamatnom stopom će također rasti. Varijabilna kamatna stopa znači da kamatna stopa na kredit nije fiksna cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita nego se mijenja ovisno o uvjetima na tržištu. Koji su to uvjeti? Upravo referentne kamatne stope koje određuju Fed i ESB. Rast referentnih kamatnih stopa dovodi do rasta kamatnih stopa na, primjerice, stambeni kredit koji je netko uzeo prije 10 godina i otplaćivat će ga još 20. Toj će osobi rate kredita biti sve veće iz mjeseca u mjesec upravo zato jer varijabilna kamatna stopa koju plaća raste, a ona raste jer rastu referentne kamatne stope. Stoga će toj osobi svaki mjesec ostajati manje novca za pokrivanje ostalih troškova, a dio ljudi (i poduzeća) neće više moći otplaćivati svoje kredite, odnosno bankrotirat će.

Manje će se trošiti pa će se manje i proizvoditi (zašto bi proizvodio jednaku količinu ako tvoji kupci kupuju manje), radi čega će se i manje raditi jer će poduzeća zapošljavati manje ljudi (ako manje proizvodiš, treba ti manje zaposlenika). Moguće je i da će ovi potezi dovesti do recesije (ili joj barem pridonijeti), a ne samo usporavanja rasta gospodarstava SAD-a i eurozone, kao i Hrvatske. Logično pitanje za postaviti je – čemu ovo sve? Kakvi to ljudi namjerno odluče povećati rate kredita svojim sugrađanima, poskupiti nove kredite i otežati poslovanje poduzećima u zemlji u kojoj žive? Ekonomisti su, nažalost, ponekad suočeni s teškim odlukama. Na stolu pred središnjim bankarima je izbor – ili gledati kako cijene sve više rastu iz mjeseca u mjesec i riskirati da se inflacija potencijalno otme kontroli (ako već nije) ili reagirati povećanjem kamatnih stopa radi čega nečiji mama ili tata možda ostanu bez posla.

Veza između kamatnih stopa i inflacije

Za kraj je potrebno objasniti što je inflacija i kakve veze imaju kamatne stope u nekom gospodarstvu s inflacijom. Inflacija zaslužuje zaseban tekst pa će ovdje biti objašnjenja ukratko. Inflacija je opće povećanje cijena dobara i usluga. Ako ste posljednjih mjeseci kupovali ulje, većinu druge hrane ili točili gorivo, jasno vam je da su cijene porasle. Stvari su jednostavno skuplje nego što su bile prije godinu dana, a inflacija je postotak za koji su stvari (dobra i usluge) poskupile.

Kako veće kamatne stope pomažu u borbi protiv inflacije? Veza je kompleksna, ali je temeljna ideja da će manje potrošnje dovesti do manjeg pritiska na rast cijena. Ukoliko potrošači i poduzeća troše „previše“, to vrši pritisak na rast cijena. Recimo, u proteklom smo razdoblju svjedočili rastu cijena osobnih automobila. Jedan od glavnih uzroka tog rasta bio je nedostatak mikročipova, što je rezultiralo manjom proizvodnjom novih automobila. Radi nedostatka ponude novih automobila, ljudi su krenuli više kupovati rabljene automobile. Ako vam kažu da ćete za isporuku novog automobila čekati pola godine, možda odlučite kupiti rabljeni. Ako puno ljudi umjesto novog odluči kupiti rabljeni automobil, to znači veću potražnju za rabljenim automobilima. To prodavače rabljenih automobila stavlja u bolji položaj nego do sada – sada više kupaca želi njihovu robu, što njima omogućava da tu istu robu prodaju skuplje. Kupci će se međusobno nadmetati, odnosno nuditi više novca da baš oni dobiju taj automobil, a ne netko drugi. Drugim riječima, porast potražnje za rabljenim automobilima i potrošnje na rabljene automobile doveo je do rasta njihovih cijena.

Ovo ne znači da cijene rastu samo radi visoke potražnje. Uzroci ovog rasta cijena su kompleksni – dio inflacije (energenti, dio hrane) je uvezen i posljedica je (ali ne isključivo) rata u Ukrajini, kao i odluke EU da se Rusiji nametnu sankcije. Na taj dio će se vrlo teško utjecati povećanjem kamatnih stopa. Ono na što se cilja je „hlađenje“ gospodarstva poskupljivanjem kredita, što će dovesti do manje novih kredita, manje nove potrošnje i manjeg pritiska na cijene. Ljudima i poduzećima s kreditima s varijabilnom kamatnom stopom će rate kredita rasti, ostat će im manje za potrošnju na druge stvari, što opet znači manji pritisak na cijene. Hoće li ovo biti dovoljno da se obuzda inflacija i čeka li nas razdoblje stagflacije (istovremene inflacije i recesije, odnosno stagnacije + inflacije), saznat ćemo u narednim mjesecima i godinama.

Napomene

Ovaj tekst je pojednostavljen jer je za potpuno i precizno objašnjenje referentnih kamatnih stopa potrebno puno više detalja, što bi tekst učinilo duljim i potencijalno zamornim. Primjerice, u tekstu je izostavljeno da se federal funds rate ne odnosi isključivo na banke nego na sve depozitarne (i još neke vladine) institucije, kao i da se anualizacija efektivnog fed funds ratea na godišnjoj razini radi koristeći 360, a ne 365 dana. Ignoriran je i problem masivnih viškova novca (rezervi) u SAD-u i eurozoni, koji dodatno komplicira priču (transmisijski mehanizam), a čini i primjer Citibanka i JP Morgana krivim jer obje banke ionako imaju hrpu viškova likvidnosti (novca), nema potrebe da ih posuđuju. Uz to, izostavljeno je puno kanala putem kojih monetarna politika utječe na inflaciju, a nije ni objašnjeno zašto je inflacija uopće problematična, o čemu će biti više riječi u idućim tekstovima.

Time is Up!

Time's up