Minimalna plaća je minimalna naknada koju poslodavac mora isplatiti posloprimcu. Većina država danas ima određenu neku minimalnu plaću, pa tako i Hrvatska u kojoj bruto minimalac iznosi 700 EUR, odnosno 560 eura neto.
Naravno, nemaju sve države određene minimalne plaće. Pomalo iznenađujuće, nijedna od nordijskih država nema propisan minimalac, a nemaju ih ni Austrija ni Italija.
U biti, jako mali broj radnika će biti zahvaćen minimalnim plaćama. U Hrvatskoj, oko 52 000 radnika je prijavljeno na minimalnu plaću – oko 2,7% svih zaposlenih. Ipak, to ne znači da porast minimalne plaće nema baš nikakav utjecaj na povećanje plaća.
U visoko sindikaliziranim profesijama (npr. prosvjeta, sanitarije, medicina i sl.) se plaće obično određuju po stažu. Po iskustvu najmlađi radnici će imati najniže osnovice, i one će se povećavati godinama rada. U takvim strukama, povećanje minimalca može dovesti do pritiska sindikata da se poveća osnovica za najmlađe radnike. Isto tako, povećanje minimalca može utjecati i na povećanje drugih, viših plaća i u privatnom sektoru. Ako minimalac poraste s 560 na 610 eura neto, tada su radnici koji su do tada imali 610 eura sada na minimalcu. To im povećava pregovaračku moć i može dovesti do toga da oni traže ekvivalentan porast svojih plaća (50 eura). Poslodavci također mogu proaktivno povećati plaće za iznos porasta minimalca.
Utjecaj povećanja minimalne plaće na tržište rada je tema oko koje nema konsenzusa među ekonomistima jer je pitanje tog utjecaja složeno. Po jednoj teoriji, povećanje minimalca će povećati nezaposlenost jer veći minimalac znači skuplji rad, stoga će poslodavci otpuštati radnike. Međutim, to ne mora nužno biti slučaj. Ako je neko poduzeće profitabilno, veći minimalac za to poduzeće znači manji profit. Nema razloga da poduzeće otpušta radnike ako mu ti radnici donose profit (koji je sada nešto manji jer je rad poskupio).
S druge strane, povećanje minimalca ostavlja više novca u džepu ljudima s niskim plaćama, koji će vjerojatno cijeli taj porast dohotka potrošiti. To povećava potražnju za dobrima i uslugama i čak može dovesti do porasta zaposlenosti jer netko te dodatne proizvode i usluge, koje dakle kupuju radnici čija je plaća porasla, mora proizvesti. Stoga je u tom kontekstu povećanje minimalca redistribucija novca od kapitala (vlasnika poduzeća) prema radu, odnosno radnicima čija je plaća porasla.
Naravno, ovo nije uvijek slučaj i to ne znači da bi bilo pametno povećati minimalac na 1200 eura. To bi, za početak, dovelo do inflacije – ako konobar u malom lokalnom kafiću radi za 650 eura i kava je, na primjer, euro i 20, zakonska prisila da se konobaru mora isplatiti 1200 eura gotovo sigurno povećava cijenu kavu jer inače kafić posluje s gubitkom.
Također, neke industrije su izložene jakoj međunarodnoj konkurenciji (primjerice, neki dijelovi tekstilne industrije) i preveliko povećanje cijene rada ih može dovesti do bankrota. Ukoliko su te industrije inicijalno niskoprofitabilne, (preveliko) povećanje minimalca može dovesti njihovo poslovanje u minus i dovesti do zatvaranja tih poduzeća. Poduzeće može povećati cijene, ali je problem upravo ta jaka međunarodna konkurencija – ako poduzeće poveća cijenu generičke jednobojne pamučne majice koju proizvodi, kupci uvijek mogu kupiti sličan proizvod od konkurenta ili ga naručiti preko Interneta.
Stoga je utjecaj povećanja minimalne plaće na tržište rada kompleksan i ovisi o specifičnostima lokalnog tržišta rada, profitnim stopama i industriji o kojoj se govori.
Minimalna plaća u Hrvatskoj
Kao što smo već spomenuli, minimalac u Hrvatskoj iznosi 700 EUR bruto, odnosno 560 eura neto. Na grafu ispod je pokazana promjena nominalne minimalne plaće u Hrvatskoj u 2008. i promjena realne minimalne plaće u cijenama iz 2008.
Naravno, kao što vidimo u grafu, porast nominalne minimalne plaće ne znači da su realno veći dohoci. Inflacija od čak 13,1% je dovela do pada realne minimalne plaće po prvi put od 2012. Sveukupna inflacija u promatranom periodu je bila 28,7%, a realni minimalac je narastao za 21,91%.
Treba napomenuti da u grafu nije uključen novi minimalac za 2023., koji je opet veći, jer nismo ni završili prvi kvartal 2023. godine u trenutku pisanja ovog teksta, ali možemo očekivati ponovni pad realne minimalne plaće s obzirom na trenutne stope inflacije.
Utjecaj minimalne plaće na tržišta rada i dobara
U teoriji, minimalna plaća bi mogla smanjiti zaposlenost. Plaće bi se trebale same dizati kada postoji višak potražnje za radom na tržištu i kada su poduzeća dovoljno profitabilna da mogu isplatiti te poraste minimalca, a određivanje minimalne plaće predstavlja intervenciju države i kršenja pravila slobodnog tržišta.
Dizanje minimalne plaće bi dakle moglo povećati cijenu rada iznad krivulje potražnje poduzeća, što bi uzrokovalo pomicanje krivulje i smanjivanje potražnje na svim razinama.
Prikaz utjecaja promjena minimalne plaće na ponudu i potražnju na tržištu rada Izvor:saylor.dotorg.github.io
Pitanje utjecaja minimalne plaće na zaposlenost je komplicirano. Pitanje utjecaja se svodi na pitanje toga kako bi poslodavci platili za ovo novo povećanje troškova. Generalno mogu platiti na tri načina:
- Smanjenje zaposlenosti (posloprimac plaća)
- Povećanje cijena (potrošač plaća)
- Nikakva promjena (poslodavac plaća)
Serija od više od 100 istraživanja napravljena u SAD-u od 1990. nadalje vezano uz utjecaj povećanja federalne ili lokalne minimalne plaće je pokazala da generalno ne postoji veza između zaposlenosti i minimalnih plaća. Istraživanja prije 1990. su pokazivala trend smanjivanja minimalca, i to se treba uzeti u obzir.
Danas u SAD-u samo 1,4% radnika radi za federalni minimalac, dok je 1980. taj postotak bio 13,1%. Drugim riječima, kada je bio veći broj radnika koji rade za minimalac, utjecaj minimalca na zaposlenost je bio veći. Kako sada postoji vrlo mali broj radnika na minimalnim plaćama, logično je za zaključiti da su ti radnici u industrijama koje imaju mali bazen radnika (jer su u ruralnim mjestima, ili su nepoželjna radna mjesta generalno).
Što se tiče utjecaja na cijene, istraživanja su uglavnom pokazala da postoje samo privremeni efekti. Istraživanje Carda i Kruegera u New Jerseyu 1995. nakon što je ta savezna država podigla svoju minimalnu plaću je pokazala dva efekta:
- Povećanje cijena za prosječnih 0,07% u kvartalu kada je povećanje minimalne plaće najavljeno i još jedno povećanje iste veličine nakon što je povećanje provedeno, i vraćanje cijena na staru razinu u idućem kvartalu
- Rast stope rasta općih razina cijena u prehrambenoj industriji za 4% (npr., ako je stopa rasta bila 1% sada iznosi 1,04)
Dakle, i utjecaj podizanja minimalne plaće na cijene je prilično zanemariv. Ostali pritisci na cijene imaju puno veće efekte od podizanja minimalne plaće. Treba napomenuti da neka istraživanja uopće ne pronalaze utjecaj na cijene, ali generalni konsenzus je da postoji određen mali utjecaj na cijene.
Utjecaj minimalne plaće na radnike
Minimalna plaća bi trebala imati redistributivan efekt na direktniji način od poreza. Zamišljena je kao način na koji se može direktno natjerati poslodavce da daju radnicima veći udio u profitu poduzeća.
Istraživanje iz 1982. na Sveučilištu u Wisconsinu je pokazalo da podizanje minimalne plaće može imati pozitivne i negativne efekte i na radnike koji ne zarađuju minimalnu plaću. Povećanje minimalne plaće može smanjiti planirana povećanja plaće za staž, ali isto istraživanje je pokazalo da se oko 14% agregatnog povećanja plaća prelije u povećanje dohodaka za najniže plaćene radnike.
Treba napomenuti da je ovo istraživanje napravljeno na industrijama koje su visokosindikalizirane, pa stoga imaju i veću pregovaračku moć.
Prema istom istraživanju, obitelji u zadnjem kvintilu (odnosno najsiromašnijih 25% obitelji) u prosjeku dobiju 521 USD godišnje više nakon povećanja minimalne plaće od 90 centi, dok preostalih 75% gubi oko 74 USD godišnje. Ovo nam pokazuje da u određenim uvjetima povećanje minimalne plaće može imati redistributivan efekt, čak i s malim brojem radnika koji zarađuju minimalnu plaću.
Zaključak
Minimalna plaća je samo jedna od mnogih politika koje države mogu koristiti kako bi podigle standard života najsiromašnijih. U država sa snažnim zaštitama radnika i snažnom socijalnom državom minimalna plaća nije ni nužna, jer radnici jednostavno ne bi ni prihvatili posao koji ih plaća ispod minimalnog iznosa potrebnog za život.
Minimalna plaća danas postaje sve manje relevantna kako sve manje radnika radi za minimalnu plaću. Velika količina radnika na minimalnoj plaći radi i na proviziju, što znači da im je minimalac samo osnovica, a stvarna plaća je viša. Velik broj ih radi i na „crno“, odnosno primaju dodatne novce od poslodavca u gotovini u svrhe manjeg oporezivanja.
Ipak, za politiku minimalna plaća ima jednu veliku korist – ona je jednostavan, brz način da stranke pokažu kako im je stalo do siromašnih, jer i oni glasaju. Stvarni ekonomski napredak koji omogućuje ili socijalne države nordijskog modela ili bolje prilike za rad nije realno ostvariv u jednom mandatu osim u izvanrednim okolnostima, a političari nužno moraju razmišljati kratkoročno.
Izvori:
eurostat – HICP
Minimum wages, wage inflation and the relative wage structure, Swindisky i Wilton, University of Wisconsin 1982 – https://www.jstor.org/stable/145467
How Effective Is the Minimum Wage at Supporting the Poor?, MaCurdy, University of Chicago 2015 -http://www.jstor.com/stable/10.1086/679626
Do minimum wage increases cause inflation? Evidence From Veitnam, Nguyen Viet Cuong, Yusof Ishak Institute 2011 – https://www.jstor.org/stable/41445397
https://saylordotorg.github.io/text_microeconomics-theory-through-applications/s14-02-the-effects-of-a-minimum-wage.html
Nema komentara