Objašnjenja kako i zašto funkcionira Phillipsova krivulja sastavni su dio svakog popularnog udžbenika iz makroekonomije. Phillipsova krivulja vjerojatno je najpopularnija makroekonomska veza koja je dobila ime po nekom ekonomistu, a Phillipsovu krivulju istraživali su i istraživat će brojni ekonomisti koji rade u središnjim bankama, ministarstvima financija, na znanstvenima institutima, fakultetima i drugdje. U ovom tekstu opisujemo kako je nastala Phillipsova krivulja, zašto se ona zove upravo Phillipsova krivulja i kako ju prikazuju moderni udžbenici iz makroekonomije.
Phillipsova krivulja dobila je ime po, očekivano, ekonomistu prezimena Phillips, a riječ je Novozelanđaninu Albanu Williamu Phillipsu koji je veći dio svoje karijere proveo radeći kao profesor ekonomije na poznatom London School of Economics (LSE). Profesor Phillips je 1958. objavio rad „Odnos između stope nezaposlenosti i stope promjene plaća u Ujedinjenom Kraljevstvu, 1861.-1957.“. U tom radu, kako i sam njegov naslov kaže, Phillips istražuje povezanost između stope nezaposlenosti i stope promjene (rasta ili pada) plaća u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako bismo pokušali cijeli rad sumirati u jednom grafikonu, to bi vjerojatno bio prvi grafikon koji se prikazuje u radu:
Izvor: Phillips (1958.)
Na grafikonu vidimo dijagram rasipanja koji prikazuje odnos između stope nezaposlenosti, koja se mjeri na horizontalnoj osi (Unemployment, %), i godišnje stope promjene plaća, koja se mjeri na vertikalnoj osi (Rate of change of money wage rates, % per year) (ako nekome treba pomoć oko čitanja dijagrama rasipanja, to je detaljnije objašnjeno u ovom tekstu). Svaka točka na grafikonu predstavlja jednu godinu u razdoblju od 1861.-1913. i sadrži dvije informacije, kolika je bila stopa nezaposlenosti u toj godini i koliko je iznosila postotna promjena plaća u toj godini u odnosu na godinu prije. Krivulju koja prolazi kroz te točke je dodao Phillips, a ideja je da ona prati, odnosno ocrtava kretanje točaka na grafikonu. Ono što odmah možemo uočiti je da krivulja ima negativan nagib, odnosno da je veza između stope nezaposlenosti i stope promjene plaća negativna.
Phillips daje sljedeće objašnjenje ove negativne veze. U „dobrim godinama“, godinama ekonomske ekspanzije potražnja za proizvodima i uslugama koje poduzeća proizvode je velika, a potražnja za radom će posljedično također biti velika. U ekspanziji se novac intenzivno troši, a ta potrošnja znači i veliku potražnju za dobrima (proizvodima) i uslugama. Kako bi zadovoljila želje kupaca i proizvela te proizvode i usluge, poduzeća će zapošljavati više radnika, što znači da će se stopa nezaposlenosti smanjivati kako neki nezaposleni radnici dobivaju posao. Istovremeno se događa još jedan efekt – velika potražnja za radom, koja je posljedica velike potražnje za dobrima i uslugama (velike potrošnje), prelijeva se na veću stopu rasta plaća. Phillips ovo objašnjava na sljedeći način. U godinama velike potražnje za radom stopa nezaposlenosti se smanjuje i radnika je sve manje. Stoga poslodavci koji žele privući radnike upravo u svoje poduzeće moraju radnicima platiti veće plaće od onih koje trenutno prevladavaju na tržištu rada te će u skladu s time proaktivno nuditi veće plaće kako bi privukli radnike da dođu raditi upravo za njih. Ovo uključuje plaćanje većih plaća nezaposlenim, ali i (još važnije) trenutno zaposlenim radnicima jer poduzeća žele privući radnike iz drugih poduzeća tako što im nude veću plaću. Plaće rastu i postojećim radnicima jer poduzeća žele zadržati postojeće radnike, to jest spriječiti da odu u neko drugo poduzeće koje im je ponudilo veću plaću.
Nastavno na gornji grafikon, u godinama ekspanzije je potražnja za dobrima i uslugama visoka, radi čega je i potražnja za radom velika. To dovodi do smanjenja stope nezaposlenosti, a poslodavci istovremeno radnicima plaćaju veće plaće kako bi ih privukli da dođu raditi upravo kod njih i kako bi zadržali postojeće radnike – svojevrsna aukcija u kojoj se poslodavci natječu povećanjima plaća kako bi upravo oni svojem poduzeću osigurali potrebne radnike, koji su oskudni u uvjetima niske stope nezaposlenosti. Takva situacija odgovara točkama na lijevoj strani grafikona – godine s niskom stopom nezaposlenosti (otprilike od 1 do 3 posto na grafikonu) povezane su s većim porastima plaća u odnosu na godine na desnoj strani grafikona koje su imale veću stopu nezaposlenosti.
Desna strana grafikona odgovara suprotnim kretanjima. U „lošim godinama“, recesijama, potražnja za proizvodima i uslugama je niža nego u ekspanzijama. Potrošači su oprezni i troše manje nego prije, a poduzeća također manje troše (investiraju) upravo zbog toga što je recesija i potrošači troše manje – zašto investirati u povećanje proizvodnih kapaciteta kad potrošači više ne kupuju koliko su kupovali prije? (više o ekspanziji i recesiji možete saznati ovdje) Niska potražnja za proizvodima i uslugama znači i nisku potražnju za radnicima koji te proizvode i usluge proizvode. Prva posljedica je manje novih zapošljavanja i otkazi postojećim radnicima, stoga stopa nezaposlenosti raste. Druga posljedica je manja stopa rasta plaća nego u ekspanziji – poslodavci i poduzeća se više nemaju razloga nadmetati povećanjima plaća. Radnika im ne treba toliko jer je potražnja za proizvodima i uslugama niska, a povrh toga je ponuda rada velika jer je stopa nezaposlenosti visoka, što znači da ima puno ljudi koji traže posao. To i postojeće radnike koji bi potencijalno tražili veće plaće stavlja u lošiji pregovarački položaj – „ako nećeš ti, ima tko hoće“, odnosno radnici imaju manje mogućnosti izboriti se za veće plaće kad je potražnja za njima niska, a njihova ponuda (stopa nezaposlenosti, odnosno broj nezaposlenih) velika. U nekim je godinama na grafikonu, većinom onima s relativno visokom stopom nezaposlenosti, čak došlo i do smanjenja plaća u odnosu na prošlu godinu.
Dakle, Phillips je u svom originalnom radu prikazao negativan odnos između stope nezaposlenosti i stope promjene plaća. Ipak, pod pojmom „Phillipsova krivulja“ ekonomisti uglavnom ne misle na negativan odnos između stope nezaposlenosti i stope promjene plaća nego na malo drugačiji negativan odnos, onaj između stope nezaposlenosti i stope inflacije. Za tu je izmjenu „zaslužan“ rad dva izrazito poznata ekonomista, Paula Samuelsona i Roberta Solowa. U radu objavljenom 1960., dakle nedugo nakon što je Phillips 1958. objavio svoj rad, Samuelson i Solow istražuju vrijedi li veza koju je Phillips uočio na podacima za UK u SAD-u. Zaključak njihovog rada je da vrijedi, ali je nešto slabija u odnosu na vezu koju je Phillips detektirao za UK. Pritom njih dvojica idu korak dalje i istražuju vezu između stope nezaposlenosti i stope inflacije, za koju također utvrđuju da je negativna.
U ekonomskoj se teoriji negativna veza između stope nezaposlenosti i stope inflacije često direktno nadovezuje na negativnu vezu između stope nezaposlenosti i stope promjene plaća zbog toga što se veća stopa promjene (veći porast) plaća prelijeva na veću stopu inflacije. Stoga korak od veće stope rasta plaća prema većoj stopi rasta razine cijena (većoj stopi inflacije) nije kompliciran. Ako plaće radnika rastu više, poduzeća će trošak većih plaća prebaciti na kupce tako što povećavaju cijene, što znači veću stopu inflacije. Naravno, to neće napraviti sva poduzeća jer neka poduzeća to ne mogu učiniti zbog, primjerice, jake inozemne konkurencije. No, ako na veći rast plaća barem dio poduzeća odgovori većim povećanjima cijena, veza između rasta plaća i stope inflacije bit će pozitivna. Ako sve ovo povežemo u jednu priču, u „dobrim” će godinama stopa nezaposlenosti biti niska, stopa rasta plaća će biti visoka, a posljedično će i stopa inflacije biti visoka jer poduzeća veće troškove proizvodnje (rada) prebacuju na kupce. S druge strane, u „lošim” godinama će stopa nezaposlenosti biti visoka, a stopa rasta plaća će biti niska (možda i negativna, iako se ovo relativno rijetko događa u stvarnosti). Posljedično će i stopa inflacije biti niska jer je trošak rada (plaće) porastao malo pa poduzeća nemaju razloga značajno povećavati cijene. Grafički se Phillipsova krivulja može prikazati na ovaj način:
Izvor: izrada autora
Neki ekonomisti ovaj odnos nazivaju i originalna Phillipsova krivulja. Treba napomenuti i da ne postoji jednoznačno objašnjenje zašto je veza između stope nezaposlenosti i stope inflacije negativna. Tako, primjerice, Phillips u svom izvornom radu iz 1958. pretpostavlja da u uvjetima niske stope nezaposlenosti poduzeća proaktivno nude veće plaće da privuku radnike, dok vrlo popularan udžbenik Oliviera Blancharda iz 2021. pretpostavlja da će se u uvjetima niske stope nezaposlenosti radnici (i sindikati koji zastupaju neke od njih) sami izboriti za veće plaće zbog toga što im je pregovarački položaj bolji, odnosno pregovaračka moć im je veća jer ih je teže zamijeniti. Korak od veće stope rasta plaća prema većoj stopi inflacije ostaje identičan. Poduzeća na veći porast plaća odgovaraju većim povećanjima cijena, stoga se niža stopa nezaposlenosti prelijeva u veći rast plaća i veći rast cijena, što daje negativan odnos koji vidimo na gornjem grafikonu. Veza naravno vrijedi i u suprotnom smjeru, odnosno viša stopa nezaposlenosti se prelijeva u manji rast plaća i manju stopu inflacije.
Neki drugi udžbenici kao što su Mankiw (2015.) i Krugman i Wells (2015.) negativnu vezu između stope nezaposlenosti i stope inflacije tumače na nešto drugačiji način, kao korelaciju a ne kauzalnost. Njihovo je tumačenje da i niska stopa nezaposlenosti i visoka stopa inflacije imaju isti zajednički uzrok, visoku potražnju za dobrima i uslugama. Na primjer, u razdoblju ekspanzije je potražnja za dobrima (proizvodima) i uslugama visoka, radi čega će i stopa nezaposlenosti biti niska jer poduzeća zapošljavaju više radnika zbog toga što su im oni potrebni za veću proizvodnju. Istovremeno, visoka potražnja za dobrima i uslugama dovodi do većeg rasta cijena tih dobara i usluga (veće inflacije) u usporedbi s razdobljima niske potražnje za dobrima i uslugama (recesijama). Zašto? Zato što su poduzeća u mogućnosti u većoj mjeri povećavati cijene ako je potražnja za njihovim proizvodima i uslugama visoka. Ako kupaca ima puno, to može dovesti do nestašica proizvoda i duljeg vremena čekanja na proizvod ili uslugu od strane kupaca. U tom bi slučaju poduzeće moglo povećati cijene kako bi povećalo svoje prihode jer kupaca ionako ima više nego što može opskrbiti. Dio kupaca će radi veće cijene prestati kupovati kod tog poduzeća, ali to poduzeće trenutno ionako ima previše zainteresiranih kupaca.
Uzmimo primjer majstora koji nam kaže da je dostupan za rad tek za mjesec i pol dana. U takvoj bi situaciji taj majstor mogao povećati cijenu svojih usluga – ionako klijenata ima previše, odnosno potražnja za njegovim uslugama je visoka. Zašto ne povećati cijene i na taj način sebi povećati prihode? Naravno, cijena se ne može povećati previše jer majstor riskira da ostane bez velikog postotka klijenata i dovede se u situaciju da nema previše, nego premalo posla. Za kraj, pogledajmo kako danas izgleda Phillipsova krivulja u SAD-u. Ovaj je grafikon preuzet iz Blanchardovog (2021.) udžbenika, a SAD je odabran zato što je riječ o velikoj i relativno zatvorenoj ekonomiji. Zatvorena ekonomija je ekonomija, odnosno gospodarstvo koje ne uvozi puno dobara i usluga, stoga cijene u toj zemlji nisu pod velikim utjecajem kretanja uvoznih (inozemnih) cijena. To je bitno za Phillipsovu krivulju jer je inflacija u zemljama koje uvoze puno (primjerice, Hrvatska) pod velikim utjecajem inozemnih, a ne isključivo domaćih faktora na kojima se temelji Phillipsova krivulja. Grafikon prikazuje odnos između stope nezaposlenosti (horizontalna os) i stope inflacije (vertikalna os) u SAD-u u razdoblju od 1996. do 2018.
Izvor: Blanchard (2021.)
Nema komentara