Kao što smo u prvom tekstu serijala o inflaciji obećali, to vam i dostavljamo. Danas pričamo o deflaciji.

Deflacija

Što je to uopće deflacija?

Deflacija nam označava razdoblje pada cijena, dakle suprotno od inflacije. Ako u svibnju zabilježimo stopu inflacije od -0,6%, to znači da su cijene proizvoda i usluga (odnosno košarice dobara i usluga koja se prati radi izračuna inflacije) pale za 0,6% u odnosu na svibanj prošle godine, ako gledamo godišnje podatke (inflaciju odnosno deflaciju možemo uspoređivati i na kvartalnoj ili mjesečnoj razini).

Najjednostavnije ćemo ovo objasniti na primjeru. Dođemo u dućan kupiti mlijeko koje u tom trenutku košta 1 euro. Ukoliko je cijena mlijeka prošli mjesec/godinu (ovisno kako ćemo računati inflaciju) bila 1,1 euro, došlo je do deflacije kod cijene mlijeka (mlijeko je sada jeftinije za 0,1 euro). Kada bi cijena reprezentativne košarice koju DZS prati radi izračuna inflacije također pala, došlo bi do deflacije na agregatnoj razini, odnosno na razini države.

Koliko je česta pojava deflacije?

Deflacija na agregatnoj razini (kada gledamo kretanje cijene reprezentativne košarice, a ne nekog pojedinačnog proizvoda ili usluge) je rjeđi fenomen u odnosu na inflaciju, jer inflaciju imamo gotovo uvijek, dok se deflacija u većini godina uopće ne pojavljuje.

Na temelju uzorka od 23 godine (od 1999. do 2022. godine) deflacija se pojavila u njih 7 (30% slučaja), što je malo. Taj uzorak/prikaz možemo uočiti u tablici ispod (u ovoj šumi podataka bitno je samo da uočite da su žutom bojom označene godine kada je došlo do deflacije u pojedinoj državi kako biste uočili relativnu rijetkost deflacije). Najaktivnije razdoblje deflacije imali smo u post-kriznom razdoblju od 2014.-2016. godine.

Tablica 1. Prikaz stopa inflacija u EU-27 od 1999.-2022. godine, promjena cijena u odnosu na prethodnu godinu

Izvor: Eurostat

Grafikon 1. Prikaz HICP inflacije za Hrvatsku u razdoblju od 1999.-2022. godine

Izvor: Eurostat

Kakvo je stanje kod nas?

Možemo vidjeti kako se u Hrvatskoj u 23 godine deflacija, odnosno prosječan pad cijena u odnosu na prethodnu godinu, javila samo 2 puta, 2015. (-0,3%) i 2016. godine (-0,6%). U nekim godinama kada nije došlo do deflacije na godišnjoj razini (pada cijena u odnosu na godinu prije) se mogu pronaći mjeseci u kojima su cijene pale u odnosu na prethodni mjesec, ali na godišnjoj razini vidimo da je deflacija u Hrvatskoj rijedak fenomen.

Je li dobro imati deflaciju?

Kakvo je to uopće pitanje, naravno da je. Cijene mi padaju, realna plaća mi posljedično raste, više mogu kupiti i priuštiti si više stvari, sve je idealno. E, pa ipak nije.

Deflacija je u ekonomiji de facto problem i ne želimo ju (možda u nekom kraćem periodu da, ali u dužem zasigurno ne). Ta nas priča dovodi do deflacijske spirale.

Gotovo svi ekonomisti će vam reći da bi radije imali višu inflaciju nego višu deflaciju.

Deflacijska spirala može biti kobna te dovodi do propadanja poduzeća, otkaza, a posljedično i do velike recesije ukoliko se ne primijene određeni instrumenti koji bi pripomogli izlazu iz deflacije.

Zašto se deflacijska spirala tako naziva? Ako cijene proizvoda i usluga krenu padati, to dovodi do pada prihoda od prodaje za poduzeća jer sada svoje proizvode i usluge prodaju jeftinije nego ranije. To poduzeću otežava poslovanje – plaće su dogovorene u fiksnom iznosu, a krediti se moraju vraćati neovisno o tome što se događa s cijenom proizvoda i usluga koje poduzeće prodaje i na temelju tih prihoda pokriva svoje troškove. To dovodi i do pada profita poduzeća, što će dovesti do pada „zainteresiranosti“ poduzeća za dodatnom proizvodnjom. Povrh toga, u uvjetima većih stopa deflacije kupci mijenjaju svoje potrošačke navike – hipotetski, ako bi cijene padale 5% svake godine, zašto kupiti automobil ili novo računalo danas ako će taj proizvod biti 5% jeftiniji dogodine? Bolje se strpiti i proći bolje za godinu dana. Međutim, ako će puno kupaca tako razmišljati, to će smanjiti današnju potražnju za proizvodima i uslugama, odnosno dodatno (povrh pada cijena) smanjiti prodaju poduzećima.

Pad prodaje dovodi do pada proizvodnje (zašto proizvoditi proizvode koje kupci ne žele kupiti jer čekaju pad cijena), što rezultira time da poduzećima više ne treba toliko radnika te će jedan dio dobiti otkaz, a drugom dijelu radnika će doći do smanjenja plaće. U obje krajnosti ti će radnici/bivši radnici manje trošiti (jedni jer im se smanjila plaća, a drugi jer više nemaju plaću), što dovodi do dodatnog smanjenja potražnje. Manja potražnja pak prisiljava poduzeća da dodatno smanje cijenu samo da nekome prodaju svoje proizvode, što znači novi pad cijena…

I tako u krug/spiralu, otuda taj naziv u ekonomskoj teoriji.

Kako dolazi do deflacije?

Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti jer, kao što i sami znate, mali milijun varijabli ovdje igra ulogu. Ono što je u ekonomskoj teoriji najčešće uočeno jest sljedeće:

1. Pad u agregatnoj potražnji – kada u cijeloj državi dođe do pada potražnje za nekim proizvodima, dolazi i do pada cijena (zakon potražnje u ekonomskoj teoriji – proizvođači će smanjiti cijenu da uspiju prodati svoje proizvode i da im oni ne stoje/propadaju na skladištu, odnosno nastoje nižom cijenom privući kupce i tako odgovoriti na smanjenu potražnju)
2. Restriktivna monetarna politika od strane središnjih banaka – središnje banke mogu uzrokovati deflaciju pretjeranim povećanjem kamatnih stopa. Ako kamatne stope snažno porastu, to destimulira uzimanje novih kredita, kao i povećava teret otplate kredita onim dužnicima koji imaju kredite s varijabilnom kamatnom stopom. Manje novih kredita znači manju potražnju (manje ljudi kupuje nove automobile, stanove, televizore i renovira kuhinje na kredit), a veće rate postojećim dužnicima ostavljaju manje novca za potrošnju na druge stvari. To sve smanjuje potražnju, što može uzrokovati deflaciju u skladu s točkom 1.
3. Dolazak nove tehnologije – kada dođe nova tehnologija u neki sektor, često dolazi do pada cijena. Zašto? Tvrtke pomoću nove tehnologije (bilo novih strojeva ili opreme ili potpuno novog proizvodnog procesa) brže i efikasnije proizvode, što dovodi do pada troškova proizvodnje jedne jedinice proizvoda. Uz pad troškova, dolazi i do pada cijena te određeni proizvod postaje priuštiv širem skupu potrošača. Najbolji je primjer cijena osobnih računala. Kada su računala teka došli na tržište, koštala su čak 100.000 američkih dolara. Danas osobna računala i laptope možemo kupiti već i za 200-300 američkih dolara, što je očiti indikator jeftinije (i kvalitetnije) proizvodnje radi tehnološkog napretka.

Studija slučaja: Problem deflacije

Grafikon 2. Stopa inflacije u Japanu, Hong Kongu i Irskoj od 1982.-2021. godine

Izvor: World Bank

Kao jedna od najpoznatijih zemalja na spomen deflacije javlja se Japan. Japan je poznat po  tzv. izgubljenom desetljeću koje im se dogodilo u razdoblju od 1991.-2001. godine kada je gospodarstvo proživljavalo stagnaciju radi puknuća balona na tržištu nekretnina. Japan je u probleme upao 1989. godine, kada je u razdoblju od samo tri godine sva vrijednost na tržištu nekretnina pala za 60%, dok je vrijednost zemlje (zemlja kao faktor proizvodnje, ne zemlja kao država) u razdoblju od 1990.-2001. pala za 70%. Kao rezultat toga, kao i drugih čimbenika koje ćemo ovdje ignorirati, Japan je u tih 10-ak godina rastao stopom od 1,14% (rast BDP-a), što je u usporedbi s ostalim visoko industrijalizirane zemljama bilo daleko ispod njihovih stopa rasta, te se zato taj period naziva „izgubljenim desetljećem“.

Tko je krivac? Najviše se prozivalo BoJ (Bank of Japan), odnosno njihovu središnju banku. Prema nekim su kritičarima najveću grešku napravili snažnim smanjivanjem kamatnih stopa u 1980-ima, što je tada dovelo do „booma“ na tržištu nekretnina. Međutim, kako to obično biva, razdoblje je jeftinih kredita dovelo i do porasta inflacije, na što je BoJ reagirao povećanjem kamatnih stopa. To je povećanje kamatnih stopa probušilo „mjehur“ na tržištu nekretnina i dovelo do spomenutog pada cijena i niskih stopa rasta u devedesetima.

Na grafikonu možemo vidjeti i jednu problematičniju zemlju od Japana, a to je Hong Kong. Hong Kong se u tom razdoblju spuštao do stope inflacije od čak -4%, što je jako duboka deflacija.

Što zaključujemo na kraju ovog teksta? Da je deflacija „zločesta“ i da ju mi ekonomisti ne volimo. Može nam uzrokovati velike nesrazmjere i tektonske poremećaje na tržištu, koje onda dovode do strašnih posljedica u ekonomiji. Naravno, deflacija nekih proizvoda (spomenuli smo osobna računala) može biti jako dobra jer povećava životni standard stanovništva kako čini proizvode jeftinijima, ali deflaciju na agregatnoj razini (prosječan pad cijena) ekonomisti i središnje banke nastoje izbjegavati u jako širokom luku.

Time's up