Siromaštvo je koncept koji je poznat na ovaj ili onaj način svima. Svi znamo, ili barem mislimo da znamo, što sama riječ znači. Nažalost, barem 700 000 ljudi u Hrvatskoj odnosno više od pola milijarde ljudi diljem svijeta živi u siromaštvu. Ali što znači da žive u siromaštvu? Bitna stvar za spomenuti je da ne postoji jedna univerzalna definicija siromaštva niti samo jedan način mjerenja istog. Klasičan način je da se uzme određeni postotak prosječnog prihoda domaćinstva u nekoj zemlji i kaže se da ako ste ispod te razine onda ste siromašni ili u riziku od siromaštva. U Europskoj uniji taj se postotak uzima, ovisno o članici, negdje između 40-70 posto dok na razini cijelog bloka iznosi 60 posto. U Hrvatskoj je prag rizika od siromaštva 32 520 kuna godišnje za jednočlano kućanstvo odnosno 68 292 kune godišnje za kućanstvo s dvoje odraslih osoba i dvoje djece. Za sva jednočlana kućanstva, odnosno kućanstva s dvije odrasle osobe i dvoje djece koja imaju godišnji dohodak ispod ta dva praga se smatra da su u riziku od siromaštva.  Kada gledamo ove brojke, postaje nam jasniji jedan od primarnih problema kod mjerenja siromaštva. Da li zaista možemo reći da je osoba u jednočlanom kućanstvu koja živi na ,recimo, 2800 kuna mjesečno osoba koja nije u riziku od siromaštva? Kako se ukupan godišnji dohodak ove osobe nalazi nešto iznad praga rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo , ova osoba formalno nije u riziku od siromaštva. Naravno da je to osoba koja i dalje ima iznimno otežan svakodnevni život ali treba zapamtiti da je razina siromaštva relativna i da se treba uzeti u kontekstu države gdje se istraživanje provodi kako bi to istraživanje moglo dati ikakve relevantne brojke. Hrvatska je zemlja s relativno niskom prosječnom plaćom od oko 7000 kuna neto tako da ima smisla da se brojka za jednočlano kućanstvo u siromaštvu također postavlja relativno nisko. Za usporedbu, Njemačka postavlja svoju razinu siromaštva na 999 eura mjesečno dok im je prosječna neto plaća 2952 eura (malo više od 22 000 kuna) mjesečno. Pri tome treba napomenuti da ove iznose nije moguće uspoređivati direktno jer je razina cijena u Njemačkoj viša u odnosu na razinu cijena u Hrvatskoj.

Ispod se nalazi grafikon kretanja stopa siromaštva u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji uspoređeno s prosjekom Europske unije u periodu od 2013. do 2019. Na ovom grafikonu vidimo da se Hrvatska približava razini prosjeka EU, koji stagnira.

Ovdje se treba spomenuti ključna uloga države u smanjivanju siromaštva. U Hrvatskoj je ukupna stopa rizika od siromaštva 18,3% (otprilike 740 000 ljudi). Kada izuzmemo socijalne transfere (direktni transferi u novcu ili naturi siromašnim obiteljima ili pojedincima) ta stopa raste na čak 24,3% (otprilike 980 000 ljudi) a kada izuzmemo i mirovine dobivamo relativno visoku stopu od 41% (otprilike 1 660 000 ljudi).

Materijalna deprivacija

Drugo bitno mjerilo siromaštva u Hrvatskoj i Europskoj uniji jesu stavke materijalne deprivacije. Ima ih 9, a 5 najbitnijih su :

• Osobe koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima (6,6%, ili oko 267 000 ljudi)
• Osobe koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti barem tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove svog kućanstva (48,6%, ili oko 1 970 000 ljudi)
• Osobe koje žive u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava (51,7%, ili oko 2 092 000 ljudi)
• Osobe koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti obrok koji sadržava meso, ribu ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan (7,9%, ili oko 320 000 ljudi)
• Osobe koje žive u kućanstvima koja su u posljednjih 12 mjeseci zbog financijskih poteškoća kasnila s plaćanjem obveza kao što su krediti, najamnine ili režije (15,7%, ili oko 640 000 ljudi)

Intenzitet materijalne deprivacije, odnosno prosječan broj stavki po osobi, je iznosio oko 3,6. U prijevodu, to znači da prosječna osoba u Hrvatskoj ulazi u 3-4 kategorije materijalne deprivacije. Drugo važno mjerilo je i stopa materijalne deprivacije, koja nam pokazuje koliki postotak ljudi pati od 3 ili više stavaka materijalne deprivacije. U Hrvatskoj ta brojka iznosi 19,6% ili otprilike 790 000 ljudi.

Kada se gleda po dobnoj strukturi, najsiromašnije dobne skupine u Hrvatskoj su one starije. Ovo je za očekivati jer je to slučaj u velikoj većini zemalja. Samom svojom prirodom, mirovina će uvijek biti manje unosna od radnog vijeka. Uz to, većina ljudi neće biti u mogućnosti dovoljno uštediti izvan mirovine za vrijeme svog radnog vijeka da bi mogli biti osigurani bez obzira na iznos mirovine. Kada se uzme u obzir da je prosječna hrvatska mirovina bez obzira na radni staž u prosincu 2021. godine iznosila samo 2852,59 kuna postaje još jasnije koliko je teško prosječnom umirovljeniku spojiti kraj s krajem. Najrizičnija skupina osim umirovljenika su samci, kojih je čak 44,7% u riziku od siromaštva (podsjetimo se, to znači primanja manja od 2710 kuna mjesečno). Ovo vrijedi pogotovo za žene jer je čak 48,7% samica u riziku od siromaštva u usporedbi sa 37,6% samih muškaraca. Od samaca u dobi od 65 ili više godina, njih čak 50,3% živi u riziku od siromaštva.

Izračun siromaštva Svjetske banke je drugi često korišten način prikazivanja siromaštva, iako pati od pretjerane jednostavnosti. UN također koristi ovaj pokazatelj. Svjetska banka koristi takozvanu „međunarodnu granicu siromaštva“ koja nastoji mjeriti koliki postotak stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu, odnosno koliko ljudi si ne može priuštiti osnovne potrebe poput hrane, smještaja, odjeće i slično. Prema ovom izračunu, u Hrvatskoj postotak ljudi koji žive ispod granice siromaštva iznosi 0,4% odnosno čak 16000 ljudi. To se možda ne čini kao velik broj ljudi, ali valja uzeti u obzir da je to malo manje od cijelog stanovništva Poreča. Za usporedbu, to je identičan postotak kao u Alžiru, dok je u nekim europskim zemljama poput Francuske, Njemačke i Češke ta brojka unutar statističke greške od 0%. S druge strane spektra, postotak na Madagaskaru iznosi 71%, u Ekvatorijalnoj Gvineji 77% a u Južnom Sudanu, koji je najsiromašnija država na svijetu po ovom mjerilu, 82%.

Promjene

Kada se gledaju sve do sada navedene brojke i postoci može se doći do zaključka da Hrvatska ima vrlo ozbiljnih problema sa siromaštvom koji se čine gotovo nepremostivima. Ipak, ne treba zaboraviti da je stvaran preokret itekako moguć. Od ulaska u EU 2013., Hrvatska uspješno smanjuje stopu siromaštva i stopu materijalne deprivacije svake godine. Naravno, ne može se cijelo smanjenje u stopi rizika od siromaštva i stopi materijalne deprivacije pripisati samo gospodarskom rastu i rastu plaća koji su zabilježeni od 2015. do 2019. Dio ljudi koji su bili u teškoj materijalnoj situaciji je iselio iz Hrvatske i na taj način smanjio ove dvije stope, ali zasigurno se dio pozitivnog trenda može pripisati pozitivnim gospodarskim kretanjima, kao i rastu minimalne plaće u tom razdoblju. Deseci tisuća ljudi su izašli iz siromaštva, i ovo je trend koji je prisutan diljem Europe tijekom 21. stoljeća. Ovaj trend usporava u zadnje vrijeme, ali to ne znači da je brži napredak nemoguć. Brojne države diljem svijeta su pokazale da je zaista moguće napraviti ogroman napredak.

Ruanda je država najpoznatija po užasnom genocidu koji se dogodio u 1990.-ima. Pratiteljima nogometa je možda poznata i po „Visit Rwanda“ sponzorstvima, a oni malo više upoznati sa zemljom znaju i da ju se ne bi moglo nazvati u potpunosti demokratskom. Unatoč tome, Ruanda je uspjela nevjerojatno rasti s obzirom na svoju prošlost. 2001. razina siromaštva u toj zemlji je bila 77%, dok je u 16 godina smanjena na 55%. Iako je razina od 55% i dalje iznimno visoka, to je i dalje veliko smanjenje. Drugi dobar primjer je Bocvana koja je 1985. imala stopu siromaštva od 40,9%, a 2015% samo 14,5%.

Zaključak

Nažalost, još uvijek nemamo podatke za 2020. ili 2021. Očekuje se potencijalno visok rast stopa rizika od siromaštva zbog COVID-19 pandemije. Osim što je nezanemariv broj ljudi ostalo bez posla, šokovi u lancima nabave su ogromni. Ovo je otežalo rad mnogim firmama u svim industrijama, povećalo cijene i moglo bi imati vrlo duboke utjecaje na ekonomiju.

Trenutno je taj utjecaj nemoguć za izračunati sa nekom pretjeranom preciznošću, ali se na primjer pretpostavlja da je gubitak u automobilskoj industriji jednak otprilike 1,5 milijuna vozila (u Europi), a diljem Europe samo u toj jednoj industriji preko milijun ljudi je izgubilo posao ili prešlo na pola radnog vremena zbog zatvaranja i smanjivanja opsega rada tvornica. Bit će zanimljivo saznati što nam budućnost nosi.

Time's up