Što su to realne plaće i koja je razlika između nominalne i realne plaće? Ako nekoga pitate kolika je njegova plaća, to pitanje će neki možda smatrati uvredljivim i malo previše osobnim, ali nećete naći previše ljudi koji ne znaju odgovoriti na njega. S druge strane, ako nekoga pitate kolika je njegova realna plaća, vjerojatno većina ljudi neće imati pojma o čemu pričate.

Kada neku osobu pitamo kolika je njena plaća, zapravo tu osobu pitamo kolika je njezina nominalna plaća. Netko tko je za svoj rad plaćen 7000 kuna mjesečno ima nominalnu plaću u iznosu od 7000 kuna. Hrvatski jezični portal riječ nominalan definira kao „koji postoji samo po imenu, na papiru, a ne stvarno; nazivni“, dok Leksikografski zavod Miroslav Krleža kaže „onaj koji samo nosi neko ime, za razliku od realnoga, stvarnoga“. Reći da nečijih 7000 kuna postoji samo na papiru, a ne i u stvarnosti bi bilo pretjerivanje. Ipak, stvarno postoji koncept koji ekonomisti zovu realna plaća i on se razlikuje od nominalne plaće.

Nominalna plaća nam odgovara na pitanje – za koliko kuna (ubrzo eura) radiš? Odgovor na to pitanje može biti – radim za 7000 kuna. Realna plaća nam odgovara na pitanje – a što možeš kupiti sa svojom nominalnom plaćom, odnosno s tih 7000 kuna? Odnosno, koliku količinu dobara i usluga si možeš priuštiti za svojih 7000 kuna? Odgovora na to pitanje je gotovo beskonačno mnogo. Recimo da 10 jaja veličine L u dućanu košta 20 kuna (ako vam se ova brojka čini visoka, jaja su u studenom ove godine u prosjeku bila skuplja 46,5% u odnosu na studeni 2021.). Recimo da raženi kruh košta 10 kuna. U tom bi slučaju odgovor na pitanje mogao glasiti „Moja realna plaća iznosi 350 paketa koji sadrže 10 jaja veličine L“ ili „Moja realna plaća iznosi 700 raženih kruhova“. Ili možda „S obzirom na to da imam nominalnu plaću od 7000 kuna, s njom mogu kupiti 150 paketa jaja od 10 komada L veličine i 400 raženih kruhova“. Znači, realna je plaća izražena u dobrima i uslugama, odnosno u količini dobara i usluga koju možemo kupiti pomoću nominalne plaće. Kako je dobara i usluga koje možemo kupiti mnogo, tako je na ovo pitanje moguće odgovoriti na puno različitih načina. Svatko od nas kupuje nešto drugačija dobra i usluge, pa se tako specifična „košarica“ koju smo kupili sa svojom nominalnom plaćom razlikuje od one koju je kupio naš prvi susjed.

Realnu plaću možemo zapisati pomoću sljedeće formule:

U skladu s gornjim primjerom, ako je naša nominalna plaća 7000 kuna, a cijena raženog kruha 10 kuna po komadu, naša realna plaća izražena u raženom kruhu je 700 raženih kruhova. Naravno, kako smo gore i napomenuli, svoju nominalnu plaću trošimo na različita dobra i usluge koje imaju različite cijene. Realna plaća je bolja mjera kretanja našeg životnog standarda od nominalne plaće. Razlog zašto je to tako možemo pronaći u vlastitom dvorištu, ako pogledamo aktualnu situaciju s inflacijom. Recimo da se netko pohvali da mu je plaća porasla 5% u zadnjih godinu dana, sa 7000 kuna na 7350 kuna. Znači li to da je toj osobi kupovna moć porasla, da je njen životni standard porastao? Ne nužno. Ako su u tih istih godinu dana cijene porasle 15 posto, toj osobi je zapravo lošije nego prije što se tiče njene kupovne moći. Kažemo da je realna plaća te osobe pala usprkos tome što se njena nominalna plaća povećala. Ovo ima smisla – da ti netko ponudi povišicu od 5%, ali će sve što kupuješ od sada biti 15% skuplje, bi li pristao na to?

Kada govorimo o realnoj plaći, najpraktičnije je govoriti o kretanju, odnosno promjeni realne plaće kroz vrijeme. „Moja realna plaća iznosi 700 raženih kruhova mjesečno“ ili „Moja realna plaća iznosi 60 jaja, 15 kruhova, 8 cvjetača, jednu stanarinu, jedno šišanje, 4 kubika vode, i tako dalje… mjesečno“ su pomalo neobične izjave. Potpuni popis svih dobara i usluga koje smo kupili prošli mjesec vjerojatno ne interesira previše ljudi. Međutim, izjava „moja se realna plaća smanjila za 5 posto u zadnjih godinu dana“ nam omogućava da na vrlo jednostavan način sumiramo što se dogodilo s našom kupovnom moći u proteklih godinu dana. Ovo znači – ja danas sa svojom nominalnom plaćom mogu kupiti 5% manje dobara i usluga nego što sam mogao kupiti sa svojom nominalnom plaćom prije godinu dana (bez obzira na to što se moja nominalna plaća u tom razdoblju možda povećala).

Jedan od najvećih problema kada pričamo o kretanju realne plaće leži u tome što ne kupujemo svi ista dobra i usluge. Stoga podatak s DZS-a o tome da su cijene u prosjeku porasle 13,5% u studenom ove godine u odnosu na prošlogodišnji studeni i je i nije relevantan za svakoga od nas. Ovo je samo nekakav prosjek i odražava kretanje cijene neke uprosječene potrošačke košarice koja se sastoji od točno određenog udjela jaja, kruha, vode, telekomunikacijskih usluga, odjeće i svega ostalog što potrošači kupuju. Riža je u studenom bila prosječno (prosječno jer nije svaka vrsta riže nužno jednako poskupjela) 16,9% skuplja u odnosu na studeni 2021. Kruh je pak poskupio gotovo dvostruko više, 32,5%. Stoga je, ako se fokusiramo samo na ova dva dobra, stopa inflacije za osobu koja ne voli rižu i jede puno kruha bila veća nego stopa inflacije za osobu koja preferira rižu nad kruhom.

Drugim riječima, svatko od nas ima neku svoju, individualnu stopu inflacije, za čiji je izračun potrebno imati popis svih dobara i usluga koje kupujemo. Priča se dodatno komplicira time što potrošači supstituiraju dobra i usluge čija cijena raste više dobrima i uslugama čija je cijena rasla manje, odnosno mijenjaju svoje potrošačke navike radi inflacije (ogroman rast cijena jaja dovodi do toga da ljudi jedu manje jaja i više neke hrane čija cijena nije toliko porasla).

Zbog toga što svatko od nas ima svoju vlastitu, individualnu stopu inflacije, realna plaća svakoga od nas (naravno, ako radimo i primamo nominalnu plaću) se promijenila za točno određeni postotak. Da saznamo kako se naša vlastita realna plaća kretala kroz vrijeme morali bismo svaki mjesec zapisivati sve što kupujemo i koliko to košta (a i tu bismo se susreli s problemom supstitucije, odnosno toga što mijenjamo svoje potrošačke navike kao odgovor na inflaciju).

Kada ekonomisti pričaju o realnim plaćama, oni govore o prosjecima. Recimo, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama je u rujnu iznosila 7623 kune (tekst o prosječnoj plaći možete pročitati ovdje). U odnosu na rujan 2021., ona je porasla za 515 kuna (tada je iznosila 7108 kuna), što je porast prosječne nominalne plaće od 7,2 posto. Međutim, cijene su u prosjeku u rujnu bile 12,8 posto više u odnosu na rujan 2021. Stoga zapravo možemo reći da je prosječna realna plaća pala za 5 posto. Matematičkim zapisom, ako znamo da je realna plaća = nominalna plaća/ razina cijena i gledamo promjenu u ovih godinu dana:

Drugim riječima, nakon rasta prosječne nominalne plaće za 7,2 posto i rasta prosječne razine cijena za 12,8 posto, „ostalo“ nam je 95% (0,95) početnog iznosa realne plaće (koji je jednak nominalnoj plaći podijeljenoj s razinom cijena). Odnosno, realna plaća se smanjila za 5 posto.

Ovo je izračun za rujan 2022., a na identičan način možemo pratiti kretanje realnih plaća kroz dulje vremensko razdoblje. Riječ je o svojevrsnoj utrci – ako nominalne plaće rastu više od razine cijena, realna plaća raste, a ako nominalne plaće rastu manje od razine cijena, realna plaća pada. Pogledajmo što se događalo s realnim plaćama od siječnja 2016. do rujna 2022.

Grafikon 1 – Kretanje realnih plaća u Hrvatskoj od siječnja 2016. do rujna 2022.

Izvor: Izračun autora temeljeno na podacima Državnog zavoda za statistiku, korišten je podatak o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći po zaposlenome u pravnim osobama i podatak o indeksu potrošačkih cijena

Vidimo da su realne plaće od početka 2016. pa sve do početka 2022. rasle, što znači da su prosječne nominalne plaće rasle brže od prosječnog rasta cijena. Primjerice, najveća pozitivna vrijednost na grafikonu, ovaj „vrh“ koji je blizu osam posto, odgovara podatku za prosinac 2020. Interpretira se na sljedeći način – realne su plaće u prosincu 2020. bile 7,5% veće u odnosu na prosinac 2019. Dakle, ovdje vidimo promjenu realnih plaća u odnosu na godinu ranije, odnosno u odnosu na isti mjesec prošle godine. Također vidimo da realne plaće od početka 2022. padaju, to jest da su u svim dosadašnjim mjesecima u 2022. realne plaće bile manje nego u istim mjesecima u 2021.

Naravno, glavni je uzrok ovog pada realnih plaća inflacija, odnosno to što rast prosječne nominalne plaće ne prati prosječan rast cijena. Ovo je i očekivano s obzirom na to da je uvozna komponenta inflacije jaka (primjerice, energenti, gnojiva), stoga je domaćim poduzećima teško povećavati nominalne plaće radnika u skladu s inflacijom kad im poslovanje već ionako pati zbog, na primjer, skupljih energenata (ovo pak ne znači da je uvozna inflacija nužno jedini „krivac“ za pad realnih plaća).

Zaključno, treba napomenuti da je ovdje riječ o dva prosjeka – prosječnoj nominalnoj plaći i prosječnom rastu cijena. Rijetko tko među nama prima prosječnu nominalnu plaću i za rijetko koga od nas je prosječna stopa inflacije potpuno odgovarajuća, ali je zaključak o kretanjima realne plaće jasan – prosječan životni standard se u 2022. u Hrvatskoj smanjio, što je jako puno ljudi osjetilo ove godine na svojoj koži.

Time is Up!

Time's up