Svaka ekonomija, za svoje normalno funkcioniranje, ima potrebu upošljavanja radnika. Rad koji obavljaju ti radnici je temelj proizvodnje svih dobara i usluga koje svakodnevno konzumiramo. Oni se upošljavaju upravo na tržištu rada.

Na tržište rada izlaze ljudi nakon završenog srednjoškolskog ili visokoškolskog obrazovanja (ovisno o preferencijama i mogućnostima), a rjeđe nakon osnovnoškolskog obrazovanja ili bez završene osnovne škole. Često se u medijima spominje stopa nezaposlenosti, veličina radne snage i ostali pojmovi vezani uz tržište rada. Stopa nezaposlenosti je često zbunjujući podatak, nerijetko ljudi misle da ako stopa nezaposlenosti iznosi 7% da to znači da 7% ukupne populacije neke države nema posao, no vidjet ćemo da to nije tako. Cilj ovog teksta je približiti vam tržište rada i njegovo funkcioniranje kako biste lakše razumjeli zbivanja na tom tržištu.

Tržište rada – osnovni pojmovi

Za početak će se  pojasniti osnovni  pojmovi koji su vezani uz tržište rada. Ukupno stanovništvo neke države (na primjeru Hrvatske je to, prema zadnjem popisu stanovništva, oko 3,9 milijuna stanovnika) sastoji se od dva dijela – prvi je radno sposobno stanovništvo (predstavlja potencijalnu radnu snagu), a drugi stanovništvo koje nije sposobno za rad (osobe mlađe od 15 godina). Radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe starije od 14 godina (15+). Pri tome treba napomenuti da ne postoji univerzalna definicija radno sposobnog stanovništva. Primjerice, ako se radno sposobno stanovništvo definira kao sve osobe starije od 14 godina, može se opravdano postaviti pitanje zašto se osoba koja ima 80 godina smatra radno sposobnom i ne bi li ta osoba trebala biti u mirovini. U praksi postoji više načina kako se definira radno sposobna dob pa se tako radno sposobnima mogu smatrati i svi u dobi 15-64, čime se isključuje velik dio umirovljeničke populacije. Radi konzistentnosti s podacima koje objavljuje Državni zavod za statistiku, ovdje ćemo se držati definicije da je radno sposobna dob 15+.

Radno sposobno stanovništvo se dijeli na radnu snagu i one ekonomski neaktivne (izvan radne snage). Radna snaga se dijeli na nezaposlene i zaposlene. Većina kretanja na tržištu rada se ne bavi onim dijelom stanovništva koje je izvan radne snage već se bazira na radnoj snazi, tj. na nezaposlenima i zaposlenima. Dio ljudi koji se aktivira na tržištu rada često kruži između zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnog stanovništva. Primjerice, nezaposlena osoba može odustati od traženja posla i ući u kategoriju neaktivnog stanovništva, a nezaposlena osoba koja je odustala od traženja posla se naziva obeshrabrenim radnikom. S druge strane, dobiti posao i postati zaposlen može i osoba koja prethodno nije bila službeno nezaposlena već je bila izvan radne snage. Tko se točno klasificira kao nezaposlena osoba je objašnjeno u idućem odlomku. Uz obeshrabrene radnike, dio kategorije neaktivnog stanovništva su srednjoškolci i studenti (stariji od 15 godina koji nisu ni nezaposleni ni zaposleni), zatim umirovljenici, kućanice i sve druge osobe koje po službenoj statistici ne rade i ne traže posao.

Tko su zaposleni, a tko nezaposleni?

U Republici Hrvatskoj institucije zadužene za praćenje tržišta rada su Državni zavod za statistiku (DZS) i Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). DZS provodi Anketu o radnoj snazi (ARS) i na temelju toga određuje koja skupina građana spada u nezaposlene, a koja u zaposlene. HZZ stopu nezaposlenosti izračunava na temelju prijavljenih na burzi rada. Postoje razlike između stopa nezaposlenosti DZS-a i HZZ-a jer, primjerice, netko može raditi na crno i u DZS-ovoj anketi reći da radi pa ne ulazi u kategoriju nezaposlenih, dok je ta ista osoba prijavljena na burzi rada pa je po HZZ-u nezaposlena. U ovoj analizi se koriste podaci i kriteriji DZS-a. Tako su prema Anketi nezaposlene sve one osobe koje u referentnom tjednu nisu obavljale posao za plaću u novcu ili naturi, posljednja 4 tjedna prije anketiranja su aktivno tražile i ponuđeni posao bi mogle početi obavljati u iduća 2 tjedna. S druge pak strane zaposlene osobe su one koje u referentnom tjednu obavljaju posao za plaću u novcu ili naturi, a to uključuje zaposlenike, samozaposlene osobe i pomažuće članove obitelji. Čak i ako je osoba radila 1 sat u tjednu (mali broj radnih sati je čest slučaj za studente i umirovljenike), ona ulazi u kategoriju zaposlenih osoba. Uvjet da je osoba aktivno tražila posao posljednja 4 tjedna je bitan jer ocrtava sličnosti između nezaposlenih i obeshrabrenih radnika. Ako je osoba demotivirana i odustane od traženja posla, ona formalno više nije nezaposlena nego se nalazi izvan radne snage. Međutim, takvi ljudi itekako jesu nezaposleni i u velikom broju slučajeva žele raditi, ali su zbog kontinuiranog neuspješnog pronalaženja posla odustali od traženja posla. Zbog toga broj nezaposlenih često nije savršeno precizan indikator koliko ljudi stvarno nema posao i želi raditi. Na sljedećoj je slici prikazana struktura radno sposobno stanovništva o kojoj smo govorili u tekstu.

Tržište rada – shematski prikaz

Stopa zaposlenosti/nezaposlenosti i stopa participacije

Sljedeći bitni pojmovi za razumijevanje tržišta rada su stope nezaposlenosti i zaposlenosti i stopa participacije. Kada u medijima čujete da stopa nezaposlenosti iznosi 7%, to ne znači da u Republici Hrvatskoj 273 000 ljudi nema posao (primjera radi uzeli smo da Hrvatska ima 3,9 milijuna stanovnika). Stopa nezaposlenosti se računa na drugi način, tako da broj nezaposlenih podijelimo s ukupnim brojem ljudi u radnoj snazi (sjetimo se, radnu snagu čine zaposleni + nezaposleni). Prema podacima DZS-a, u prvom tromjesečju 2020. godine broj ljudi u radnoj snazi u Republici Hrvatskoj je iznosio 1 772 000. Od toga je nezaposlenih bilo 123 000, što nam daje stopu nezaposlenosti od približno 7%. U opisanom primjeru vidimo da stopa nezaposlenosti od 7% ukazuje na znatno manji broj ljudi koji su bez posla nego što bi bio slučaj kada bi se ta stopa nezaposlenosti odnosila na ukupno stanovništvo.

Na malo drugačiji način dolazimo do stope zaposlenosti koja se računa na način da broj zaposlenih podijelimo s brojem ljudi u radno sposobnom stanovništvu. Na primjeru iz istog tromjesečja broj zaposlenih je iznosio 1 649 000, a u radno sposobnom stanovništvu je bilo 3 514 000 ljudi. Prema tome je stopa zaposlenosti iznosila približno 47%. Ovdje je bitno napomenuti da se kod izračuna stope nezaposlenosti broj nezaposlenih dijeli s brojem ljudi u radnoj snazi, dok se kod stope zaposlenosti broj zaposlenih ne dijeli s brojem ljudi u radnoj snazi već s brojem ljudi u radno sposobnom stanovništvu.

Stopa participacije pokazuje koliki je udio radne snage u radno sposobnom stanovništvu, a dobije se na način da broj ljudi u radnoj snazi podijelimo s veličinom radno sposobnog stanovništva. Na ovom primjeru radna snaga iznosi 1 772 000 (1 649 000 zaposlenih plus 123 000 nezaposlenih), a radno sposobno stanovništvo iznosi 3 514 000. To nam daje stopu participacije od 50,4%, tj. ukupno 50% radno sposobnog stanovništva sudjeluje (participira, zato se i zove stope participacije) na tržištu rada. Drugi naziv za stopu participacije je stopa ekonomske aktivnosti, što znači da su ljudi koji su u radnoj snazi ekonomski aktivni. Nezaposleni su ekonomski aktivni iz razloga što unatoč tome što trenutno nemaju posao žele raditi i aktivno traže posao. Na sljedećem su grafikonu prikazane temeljne kategorije na tržištu rada za Republiku Hrvatsku.

Grafikon 1 : Temeljne kategorije na tržištu rada u Hrvatskoj, prvo tromjesečje 2020.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Nadalje, idući grafikon prikazuje kretanje stope nezaposlenosti u RH.

Grafikon 2: Stopa nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj, 2009.-2020.

Izvor: Eurostat

Na priloženom grafikonu vidimo kretanje stope nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2009. do 2020. Iz grafikona je vidljivo da su stope nezaposlenosti u kriznim godinama (2011. do 2016.) bile iznad 13%, a nakon tog razdoblja je prisutan trend opadanja stope nezaposlenosti na jednoznamenkasti broj uz porast stope nezaposlenosti u 2020. godini zbog pandemije COVID-19 (no i dalje je stopa niža od one zabilježene u recesiji koja je počela krajem 2008. i trajala do kraja 2014., što se prvenstveno može pripisati mjerama za očuvanje radnih mjesta). Dva su faktora koji utječu na trend smanjivanja stope nezaposlenosti. Prvi je taj što je Republika Hrvatska 2013. godine ušla u Europsku uniju, čime se otvorilo višemilijunsko tržište rada za brojne nezaposlene (ulaskom u EU radnicima iz Hrvatske je omogućeno lakše zapošljavanje u državama članicama EU). Drugi je taj što se hrvatsko gospodarstvo počelo oporavljati od svjetske financijske krize koja je završila krajem 2014., što se poklapa i s padom stope nezaposlenosti u godinama počevši od 2015.

Zaključak

Tržište rada je jedno jako dinamično područje ekonomije koje se mijenja svakodnevno (svaki dan netko ostaje bez posla, netko se zapošljava, netko odlazi u mirovinu pa postaje neaktivan), a koje prati sva makroekonomska zbivanja, kako u državi tako i u svijetu. U dobrim vremenima stopa nezaposlenosti je niska, a zaposlenosti visoka, dok je u recesijama situacija obrnuta. Ono što zabrinjava u slučaju Republike Hrvatske je niska stopa participacije (50%), koja znači da postoji veliki broj ljudi koji ne sudjeluju na tržištu rada i to smanjuje mogućnosti gospodarskog napretka te ukazuje na strukturne probleme tržišta rada u Republici Hrvatskoj.

Time's up