U našem tekstu o tržištu rada mogli ste naučiti nešto o osnovnim pojmovima s tog tržišta, npr. što je stopa nezaposlenosti/zaposlenosti, stopa participacije itd. U ovom tekstu ponovno ćemo se baviti temama vezanim uz tržište rada, ali ćemo otići korak dalje i objasniti razliku u dvije vrste nezaposlenosti, a to su ciklička i strukturna.
Ciklička nezaposlenost
Ciklička nezaposlenost je vrsta nezaposlenosti koja je povezana s poslovnim ciklusom. Ova vrsta nezaposlenosti javlja se kada dođe do pada gospodarstva i poduzeća počnu otpuštati zaposlenike zbog smanjenja potražnje za dobrima i uslugama. Ciklička nezaposlenost smatra se nedobrovoljnom, što znači da radnici gube posao zbog čimbenika koji su izvan njihove kontrole, kao što su makroekonomski uvjeti.
Tijekom recesije ljudi teže trošiti manje novca, što dovodi do smanjenja potražnje za dobrima i uslugama. Ovo smanjenje potražnje dovodi do smanjenja proizvodnje i odgovarajućeg smanjenja potrebe za radnicima. Kao rezultat toga, poduzeća mogu otpuštati radnike kako bi smanjila troškove i održala profitabilnost, a često jednostavno nemaju dovoljno posla za radnike pa im daju otkaz.
Ciklička nezaposlenost može imati značajne posljedice za gospodarstvo i društvo u cjelini. Kada je veliki broj ljudi nezaposlen, vlade će možda trebati povećati potrošnju na socijalne programe poput socijalne skrbi kako bi pomogle onima koji su izgubili posao. To može dovesti do proračunskih deficita i povećanja državnog duga. Osim toga, ciklička nezaposlenost dovodi do smanjenja osobne potrošnje jer nezaposleni radnici više nemaju plaću koju su prethodno imali (a koja je uglavnom veća od naknade za nezaposlene), što dodatno pogoršava pad gospodarstva.
Postoji nekoliko načina na koje se države mogu pokušati boriti protiv cikličke nezaposlenosti. Jedan od načina je kroz fiskalnu politiku, koja ima za cilj potaknuti gospodarski rast povećanjem državne potrošnje. To se može učiniti kroz ulaganja u infrastrukturu ili druge inicijative za otvaranje radnih mjesta. Drugi način borbe protiv cikličke nezaposlenosti je monetarna politika, koja uključuje smanjenje kamatnih stopa kako bi se utjecalo na gospodarski rast.
Neke industrije su posebno osjetljive na cikličku nezaposlenost zbog svoje ovisnosti o ekonomskim uvjetima. Primjerice, građevinska industrija vrlo je osjetljiva na promjene u gospodarstvu, jer građevinski projekti često zahtijevaju značajna ulaganja i financiranje. Tijekom recesije mnogi građevinski projekti mogu biti stavljeni na čekanje, što dovodi do smanjenja potražnje za građevinskim radnicima.
S druge strane, ciklička nezaposlenost se smanjuje, a nekada i potpuno nestaje kada zemlja izađe iz recesije i razbukta se faza ekspanzije, odnosno faza gospodarskog rasta. Tada su trendovi obrnuti – veća potražnja za dobrima i uslugama se prelijeva na veću potražnju za radom, što kreira poslove za radnike koji su prethodno bili ciklički nezaposleni. Građevinski radnici koji su bili bez posla jer se u recesiji manje gradilo sada nalaze poslove na novim gradilištima.
Zaključno, ciklička nezaposlenost je vrsta nezaposlenosti koja nastaje zbog fluktuacija u gospodarstvu. Može imati značajne posljedice za pojedince i društvo u cjelini. Iako vlade imaju nekoliko alata na raspolaganju za borbu protiv cikličke nezaposlenosti, ona ostaje gospodarski izazov koji je vrlo izražen u recesijama i zahtijeva stalnu pozornost i prilagodbu.
Grafikon 1.: Kretanje stope nezaposlenosti i stope rasta BDP-a u EU – 27
Izvor: World Development Indicators
Na grafikonu je prikazano kretanje prosječne stope nezaposlenosti i prosječne stope rasta BDP-a u EU–27. Iz grafikona je vidljivo da je u razdobljima negativnog rasta BDP-a došlo i do rasta stope nezaposlenosti. To je posebno vidljivo u razdoblju od 2008. godine kada je nastupila svjetska gospodarska kriza.
Stopa rasta je bila negativna, a stopa nezaposlenosti je bilježila rast. Nakon izlaska iz krize i bilježenjem pozitivnih stopa rasta BDP-a, stopa nezaposlenosti u EU–27 se počela smanjivati, a to je smanjenje trajalo do 2020. godine i COVID–19 pandemije.
Iako je pandemija uzrokovala značajniji pad u gospodarstvu EU, nije došlo do značajnijeg rasta stope nezaposlenosti zbog mjera očuvanja radnih mjesta koje su provodile sve članice Europske unije. Možemo zaključiti kako ciklička nezaposlenost prati teoretske osnovne u EU, tj. kada gospodarstvo bilježi pad aktivnosti dolazi do rasta stope nezaposlenosti i vice versa.
Strukturna nezaposlenost
Strukturna nezaposlenost je vrsta nezaposlenosti koja se javlja kada postoji neusklađenost između vještina i kvalifikacija radnika i raspoloživih radnih mjesta. Strukturnu nezaposlenost uzrokuju dugotrajne ekonomske ili društvene promjene i ona može biti izazov za rješavanje.
Jedan od uobičajenih primjera strukturne nezaposlenosti je pad ili propast određenih industrija. To se može dogoditi zbog promjena u tehnologiji, promjena u preferencijama potrošača ili povećane globalne konkurencije. Na primjer, porast e-trgovine doveo je do pada fizičkih trgovina na malo, što je rezultiralo gubitkom poslova za mnoge maloprodajne radnike. Slično tome, pad proizvodne industrije u razvijenim zemljama radi jeftinije konkurencije u, primjerice, Aziji, potisnuo je mnoge radnike s poslova koji su prije bili stabilan izvor zaposlenja.
Strukturna nezaposlenost ima tendenciju da bude dugoročna, za razliku od drugih vrsta nezaposlenosti gdje nezaposleni radnici mogu relativno brzo pronaći alternativno zaposlenje. Zbog dugotrajne prirode strukturne nezaposlenosti, ona može imati značajne ekonomske i društvene posljedice.
Jedan od ključnih izazova u rješavanju strukturne nezaposlenosti je taj što zahtijeva promjenu vještina i kvalifikacija radnika. Kako industrije zastarijevaju, a prodaja im pada i zato smanjuju broj zaposlenih, vještine potrebne za uspjeh na tržištu rada mogu se dramatično promijeniti. Radnici koji nemaju potrebne vještine ili obrazovanje za prelazak na nova područja mogu se naći u nepovoljnom položaju, dugoročno nezaposleni.
Vlade, obrazovne ustanove i poslodavci mogu pomoći u rješavanju problema strukturne nezaposlenosti ulaganjem u programe osposobljavanja za posao i obrazovne inicijative. Ovi programi mogu pomoći radnicima da nauče vještine potrebne za uspjeh u rastućim industrijama ili prijeđu na nova područja. Nadalje, vlade mogu dati poticaje tvrtkama koje ulažu u programe obuke za svoje zaposlenike.
Drugi način rješavanja strukturne nezaposlenosti jest ulaganje u infrastrukturu i inovacije. Ulaganjem u nove tehnologije i infrastrukturu vlade mogu stvoriti ili potaknuti razvoj novih industrija i pružiti mogućnosti radnicima za prijelaz na nova područja. Na primjer, razvoj obnovljivih izvora energije doveo je do otvaranja novih radnih mjesta u industriji vjetra i sunca, pružajući mogućnosti zapošljavanja radnicima koji su možda izgubili posao u drugim područjima.
Imigracijske politike također mogu utjecati na strukturnu nezaposlenost. Mnoge zemlje imaju politiku useljavanja koja je osmišljena da privuče visokokvalificirane radnike koji mogu povećati inovacije i potaknuti gospodarski rast. Ovo može biti posebno korisno u područjima kao što su zdravstvo, tehnologija, inženjerstvo i financije. Međutim, imigracijska politika mora uravnotežiti potrebe tržišta rada s društvenim i političkim razlozima, uključujući zabrinutost oko raseljavanja radnika koji su rođeni u zemlji.
Utjecaj strukturne nezaposlenosti može imati i socijalne posljedice. Radnici koji ne mogu pronaći posao zbog strukturne nezaposlenosti mogu postati obeshrabreni, što dovodi do pogoršanja njihovog mentalnog i fizičkog zdravlja. Osim toga, duga razdoblja nezaposlenosti mogu dovesti do smanjenja vještina, što otežava povratak u radnu snagu.
Zaključno, strukturna nezaposlenost je vrsta nezaposlenosti koja proizlazi iz dugoročnih promjena u gospodarstvu i na tržištu rada. Može biti uzrokovana nizom čimbenika, uključujući tehnološke inovacije, globalizaciju i promjene u preferencijama potrošača. Rješavanje problema strukturne nezaposlenosti zahtijeva ulaganja u obrazovanje i inicijative za osposobljavanje za posao, infrastrukturu i inovacije te politike useljavanja koje uravnotežuju potrebe tržišta rada i socijalne probleme. Rješavanjem strukturne nezaposlenosti vlade mogu stvoriti dugoročni gospodarski rast i poboljšati dobrobit svojih građana.
Grafikon 2.: Stopa nezaposlenosti prema razini obrazovanja u EU – 27
Izvor: Eurostat
Ono što je uočljivo je da su osobe s niskom razinom obrazovanja (primarno obrazovanje) češće nezaposlene, na što ukazuje i visoka stopa nezaposlenosti kod tih osoba (u promatranom razdoblju nije iznosila manje od 10,8%, dok je 2013. skoro svaka peta nezaposlena osoba imala samo završenu osnovnu školu ili ni to).
Razlika u stopi nezaposlenosti između osoba sa sekundarnom i tercijarnom razinom obrazovanja se u promatranom razdoblju smanjivala i u 2021. godini je stopa nezaposlenosti kod osoba sa srednjom stručnom spremom iznosila 6,4%, dok je kod osoba s visokom stručnom spremom ona iznosila 4,5%, što je razlika od 1,9 postotnih bodova. Iz ovog grafikona se da izvući zaključak kako se ulaganje u obrazovanje svakako isplati jer osobe s višim stupnjem obrazovanja imaju manje šanse da će biti nezaposlene (kako u razdobljima recesije tako i u razdobljima gospodarske ekspanzije).
Zaključak
Točno definirati neku vrstu nezaposlenosti je vrlo teško. Naime, i ciklička i strukturna nezaposlenost mogu se javiti istovremeno. Ciklička se javlja u vremenima recesija, kada dolazi do usporavanja ili pada gospodarstva i ekonomske aktivnosti i samim time do rasta nezaposlenosti. Odgovor na ovu vrstu nezaposlenosti je aktivna i kontraciklička fiskalna (smanjenje poreza i rast državne potrošnje) i monetarna (smanjenje kamatnih stopa) politika. Kod strukturne nezaposlenosti problem je u strukturi ponude i potražnje na tržištu rada. Rješenje za taj problem je provođenje reformi i politika koje će ići u korist olakšavanja pri zapošljavanju na tržištu rada.
Nema komentara