Povijest Europe je povijest osvajanja. Od aleksandrijske Grčke, preko Rima do Habsburgovaca neupitno je da je Europa uvijek bila kontinent s najviše ratobornih zemalja. Ovi ratovi su uglavnom bili međusobni sve do kraja 15. stoljeća i otkrića Amerike. Odjednom je bilo novog teritorija na koji bi kraljevi i carevi Europe mogli staviti svoju zastavu. Ali ostaje pitanje – zašto?

Također, treba napraviti ogradu između kolonijalizma i osvajanja. Oba su vidovi imperijalizma, ali osvajanje znači uzimanje već organiziranog teritorija silom dok kolonijalizam podrazumijeva stvaranje novih naselja. Ovo postaje malo mutno kada dođe do širenja europskih kolonista u domorodačke teritorije, jer je to dijelom bilo osvajanje a dijelom prisilni pokušaji „europeiziranja“ domorodačkog stanovništva.

RAZLOZI

Osnovni razlog za kolonijalizam koji se najčešće uči u školama je ekonomski. Uvoz novih materijala, otvaranje novih trgovinskih ruta i umjetno stvaranje novih tržišta. Ovo je ispravno, ali to je pogled na kolonijalizam nakon što je ta institucija već postavljena. Europljani nisu krenuli u ekspedicije u novi svijet s očekivanjem da će pronaći nekakve nove i neviđene materijale. Mislili su da će pronaći novi put u Indiju. Razlog iza kolonijalizma, kao i značajnog dijela ponašanja država tada i sada, je bio prestiž i kontrola nad trgovinom.

Usput, da se odmah riješimo nekih mitova vezanih uz kolonijalizam. Ni Kolumbo ni drugi istraživači nisu mislili da je zemlja ravna, i bili su svjesni da nisu došli u Indiju kada su se iskrcali na pustom otoku na Karibima. 

Naravno, nisu svi imali iste razloge za širenje. Rusija je kolonizirala Sibir ne zato što su mogli predvidjeti da će za 300 godina on imati veliku financijsku vrijednost, već iz dva politička razloga. Prvi je bio onaj prostiji, Sibir je velik i Rusija će izgledati veće na karti ako ga kontrolira. Drugi razlog je bio smisleniji i zasnivao se na tome što bi kontrola nad Sibirom značila veću udaljenost Moskve od hordi iz istočne Azije i od Kine.

Austrija i Mađarska su pak pokušale od Hrvatske napraviti svoju koloniju prisilnim pokušajima germanizacije i mađarizacije. Ovo očito nije uspjelo, ovaj tekst se ipak zove „Zašto kolonijalizam?“ a ne „Warum Kolonialismus?“ ili  „Miért a gyarmatosítás?“, ali po primjeru Hrvatske možemo vidjeti logiku koju su kolonijalne sile primjenjivale na svoje kolonije.

Za Beč i Budimpeštu, Hrvatska je postojala isključivo kao izvor dodatne vrijednosti i teritorijalne sigurnosti. Kroz luke Dalmacije su mogli trgovati a na poljima Slavonije su mogli proizvoditi neke sirovine koje bi se onda izvozile u Mađarsku ili Austriju kako bi se preradili u proizvode, a ti proizvode potom prodali u Hrvatskoj. Hrvatsku su rascjepkali i stvorili Vojnu krajinu. Hrvati su bili do neke mjere educirani, ali na generalno nižoj razini od ostatka Habsburške monarhije. Čisto kao zanimljivost, Austrija se okušala i u klasičnom kolonijalizmu, ali sve su njene kolonije su uništile druge europske sile. Uvijek postoji veća riba.

Prve zemlje koje su kolonizirale novi svijet su bile Španjolska i Portugal. Španjolska se pogotovo jako obogatila od ove ekspedicije. Španjolci su u Južnoj Americi otkrili ogromne izvore srebra i zlata, i tu se pokazalo koliko ove ekspedicije mogu biti profitabilne. Španjolci su uvozili tolike količine srebra i zlata da su uzrokovali hiperinflaciju i recesiju.

Do kraja 18. stoljeća Španjolska je kontrolirala gotovo cijelu Južnu Ameriku, Karibe, Srednju Ameriku i zapadnu polovicu današnjeg SAD-a. Portugal je kontrolirao ostatak Južne Amerike, a ostatak Sjeverne Amerike i Kariba je otpao na Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i nešto sitno Nizozemsku.

Ista priča je bila u Africi, Indiji i Oceaniji. Države tamo su bile osvajane, domoroci ubijani ili prisilno pokršteni i europski jezici su postavljeni kao službeni.

Ali dobro, to nam svejedno ne odgovara na osnovno pitanje s kojim smo i počeli – zašto? Koja je bila svrha svog ovog osvajanja?

Za neke od ovih teritorija, primarni razlog je bila kontrola nad trgovačkim rutama. Kako bi prevozili dobra iz Indije ili Oceanije u Europu imali ste nekoliko opcija. Ni Sueski ni Panamski kanal još nisu postojali, pa je najlogičnija opcija bila zaokružiti cijelu Afriku. Na tom putu će vas dočekati Rt dobre nade koji je pod britanskom kontrolom. Ovo je značilo da su Britanci kontrolirali svu trgovinu sa istoka na zapad.

Naravno, postojale su i druge opcije. Kopneni put kroz Aziju je isto moguć. Kako bi to napravili imali ste opciju ulaska kroz Singapur (britanski), Gou (portugalska), Bengal (britanski) ili pak kineske luke u Kantonu (nominalno kineske, ali u stvarnosti pod kontrolom europskih kolonijalnih kompanija).

Drugi razlog je bila robovska radna snaga. Trokutasti model trgovine je jedan od najzlobnijih izuma Europe, što govori puno s obzirom na to da pričamo o kontinentu koji je svijetu dao nacizam, fašizam, kolonijalizam i ostalo. Logika je bila jednostavna. Robovi su kupljeni u Africi, uglavnom od nekih lokalnih afričkih vojskovođa koji su upravo pobijedili nekog drugog vojskovođu i porobili njegovo pleme, nakon toga bi bili poslani da rade na plantažama u Amerikama, a proizvodi koje bi oni proizveli bi bili prodani natrag u Europi.

Ovo je bilo super za kolonijalne sile. Jedini trošak koji su imali je bio na same robove (koji je bio vrlo malen, a često i nikakav ako su bili oteti a ne kupljeni) i na prijevoz robova, odnosno robe u Europu. Zato što je roba koju su proizvodili bila rijetka u Europi, prodavala se po vrlo visokim cijenama. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto su i dan danas kolonijalne sile bogate koliko jesu.

Naravno, robovi se nisu uzimali samo iz Afrike, ali to je bio primarni izvor. Vrsta ropstva na ovim plantažama je bila toliko grozna da se obično izdvaja iz ostatka povijesnog konteksta ropstva. Robovi su radili dok ne umru, nisu smjeli naučiti čitati ili pisati, ropkinje su često bilo silovane a njihova djeca bi nastavila prisilni rad na tim plantažama čim su bila dovoljno stara. Nasumična bičevanja bez razloga su bila uobičajena pojava.

ZAKLJUČAK

Zapad je profitirao od kolonijalizma izvlačenjem resursa i ljudi. Obogatio se masovno i stvorio takav disbalans u svijetu da on traje i danas. Na primjeru Hrvatske možemo vidjeti da kada se državu namjerno drži slabije educiranom i siromašnom, ona neće onda moći stvoriti prosperitetne uvjete, barem ne brzo. Korupcija u svim bivšim kolonijama je endemična i praktički nemoguća za ukloniti. Iznimke tome su jedino autoritarni režimi kao Singapur.

Ostaje još jedno pitanje – ako je kolonijalizam bio toliko profitabilan, zašto je prestao? Dijelom radi pobuna, a dijelom jer su se apetiti svijeta promijenili. Kod običnog puka više nisu prolazile priče o donošenju civilizacije divljacima nakon što su u dva svjetska rata vidjeli što znači kada ti osvajačka sila kuca na vrata.

Druga strana toga je da je upitno koliko je kolonijalizam ikada nestao. Neo-kolonijalizam je ipak priča za sebe. Možda drugi put.

Time's up