Ponuda i potražnja pripadaju među neke od najčešće korištenih ekonomskih pojmova. Ako nasumično odaberete neki ekonomski fakultet praktički bilo gdje u svijetu i odlučite pohađati predavanja iz kolegija „Osnove ekonomije“, gotovo je sigurno da ćete na tom kolegiju čuti nešto o ponudi i potražnji i vidjeti model ponude i potražnje. Stoga u ovom tekstu objašnjavamo što je ponuda, što je potražnja i kako model ponude i potražnje možemo iskoristiti da objasnimo, na primjer, porast cijena rabljenih automobila u 2021. godini i rusku odluku da smanji isporuke plina europskim zemljama, koja je dovela do rasta cijene plina.

Krenimo od potražnje, koja je možda malo intuitivnija od ponude zbog toga što smo svi mi potrošači, odnosno kupci dobara i usluga. Potražnja doslovno znači potražnja za dobrima i uslugama od strane kupaca, a zanima nas – o čemu ovisi potražnja za dobrima i uslugama koje mi kao potrošači kupujemo? Odgovora i objašnjenja je mnogo, a radi jednostavnosti možemo uzeti primjer prodavača sladoleda. Recimo da se netko odluči prodavati kuglice sladoleda i zanima ga koji su to faktori koji određuju koliko će kuglica prodati taj dan na svom štandu. Ako ste se u bilo kojem trenutku unazad nekoliko godina pomalo zgrozili radi visoke cijene kuglice sladoleda prolazeći pored nekog štanda na kojem se prodaje sladoled, onda znate da je jedna od ključnih stvari koje određuju koliko mi kao kupci potražujemo, odnosno želimo kupiti sladoleda, upravo cijena kuglice sladoleda.

„Pravilo“ nije komplicirano – veća cijena kuglice sladoleda dovodi do toga da kupci potražuju, odnosno kupuju manje količine sladoleda. Ako prodavač sladoleda poveća cijenu kuglice s 8 na 10 kuna, prodat će manje kuglica taj dan. Ako dan nakon poveća cijenu kuglice s 10 na 12 kuna, prodat će još manje kuglica jer je njegov sladoled postao skuplji, a riječ je o istoj kuglici sladoleda kao i onda kada ju je prodavao po 8 kuna. Zbog toga će dio kupaca zaključiti da im je 12 kuna „previše“ za kuglicu sladoleda i neće kupiti sladoled, barem ne kod tog prodavača, a neki kupci će, na primjer, umjesto dvije kupiti samo jednu kuglicu sladoleda. „Previše“ ne znači nužno da ti kupci nemaju 12 kuna potrebnih da kupe tu kuglicu sladoleda, nego da je korisnost koju dobivaju od te kuglice sladoleda manja od korisnosti koju imaju ako jednostavno zadrže tih 12 kuna u svom novčaniku.

Ako nakon toga prodavač pak odluči spustiti cijenu s 12 na 6 kuna, povećat će količinu, odnosno broj kuglica sladoleda koje proda taj dan. Ovo je također logično – jeftiniji sladoled privlači više kupaca. Uočite da ovdje ne tvrdimo ništa o profitabilnosti tog malog poduzetničkog pothvata – ako prodaje sladoled po 6 kuna, prodavač će prodati veći broj kuglica, no zato će njegov profit po prodanoj kuglici biti manji. Stoga je možda (ne možemo znati sa sigurnošću) tom prodavaču bolje, iz perspektive ostvarivanja što većeg profita, da prodaje kuglice po 12 kuna. U tom bi ih slučaju prodao manje, ali bi ostvareni profit po prodanoj kuglici bio veći.

Ovaj odnos između cijene sladoleda i količine sladoleda, odnosno broja kuglica koje kupci potražuju i kupuju, možemo grafički prikazati krivuljom potražnje.

Na ordinati ovog grafikona (os y, vertikalna os) se nalazi cijena, dok se na apscisi (os x, horizontalna os) nalazi količina. Općenito „pravilo“ koje olakšava čitanje i razumijevanje grafikona, pogotovo u ekonomiji, je prvo utvrditi što utječe na što. Krivulja potražnje ima negativan nagib (doslovno ako prstom prođemo po toj krivulji s lijeva nadesno, krivulja ide prema dolje), a on se može tumačiti na dva načina. Prvi način bi bio da ovu krivulju tumačimo kao da veća potraživana količina dovodi do smanjenja cijene, odnosno da količina utječe na cijenu. Drugi način je da kažemo da cijena utječe na količinu, odnosno da manja cijena dovodi do porasta potraživane količine od strane kupaca. Ovaj drugi način je taj koji je ispravan, a zanimljivo je da se iz same negativno nagnute krivulje potražnje ne može doznati utječe li količina na cijenu ili pak cijena na količinu – zato je bitna „priča“ u pozadini tog grafikona. Brojevi na ovom grafikonu su potpuno proizvoljni, ideja je bila samo da se ilustrira da će veća cijena koju prodavač sladoleda naplaćuje po kuglici dovesti do pada potraživane količine njegovog sladoleda, odnosno rezultirati time da prodaje manje kuglica sladoleda (naravno, vrijedi i obrnuto). Na gornjem grafikonu vidimo parove vrijednosti cijene i količine – kad je cijena 12 kuna, prodaje se 90 kuglica, kad je cijena 10 kuna 130 kuglica, a pri cijeni od 8 kuna prodaje se 170 kuglica.

Grafički utjecaj promjene u cijeni na potraživanu (i potom prodanu) količinu prikazujemo pomakom po krivulji potražnje – na primjer, ako cijena poraste s 8 na 12 kuna, potraživana količina će pasti sa 170 na 90 kuglica, a to si zamišljamo doslovno kao da se pomičemo po krivulji potražnje.

Da sumiramo, veća cijena dovodi do pada potraživane količine, dok manja cijena dovodi do rasta potraživane količine. Ovdje bi još trebalo napomenuti da to vrijedi uz nepromijenjene ostale uvjete (latinski ceteris paribus). Odnosno, jedino što se mijenja je cijena, sve ostalo ostaje isto. Ako prodavač sladoleda poveća cijenu, ali istovremeno počne prodavati kvalitetniji sladoled s više čokoladnog preljeva i kupcima davati veće kuglice, tvrdnja da će potraživana količina pasti nužno ne vrijedi (nužno znači da ona može vrijediti, ali i ne mora) jer su se ostali uvjeti promijenili. Što se događa s našom krivuljom potražnje ako se promijeni neki od ostalih uvjeta (koji nije cijena)? U tom slučaju, ne pomičemo se po krivulji potražnje, već se pomiče sama krivulja potražnje. Recimo da je sadašnja cijena po kuglici sladoleda koju prodavač naplaćuje 8 kuna. Nastavno na gornji grafikon, to znači da će on dnevno prodati 170 kuglica sladoleda. Što će se dogoditi s potražnjom za njegovim sladoledom ukoliko cijena ostane ista (8 kuna), ali dođe do povećanja dohotka (za naše potrebe, dohodak=plaća) ljudi koji prolaze pored njegovog štanda? (ovo je nerealno, ali radi jednostavnosti zamislimo da je preko noći puno ljudi koji inače prolaze pored tog štanda jer žive u blizini dobilo povišicu od 1000 kuna). U tom slučaju potražnja bi, pri istoj cijeni, porasla. Ovo je također intuitivno – ljudi s većim dohotkom općenito troše i kupuju više, pa će tako kupovati i više sladoleda[1]. Grafički ovo prikazujemo pomakom krivulje potražnje udesno.

Na grafikonu vidimo da se potraživana količina, odnosno broj prodanih kuglica sladoleda, povećao sa 170 na 200 kuglica (porast je proizvoljan) kao posljedica toga što kupci sada imaju veći dohodak. Da je pak došlo do pada dohodaka kupaca (primjerice, recesija je i ljudi ostaju bez posla), potražnja bi se smanjila i prodana količina bi pala. Koji faktori dovode do promjene potražnje pri istoj cijeni koju prodavač naplaćuje? Uzmimo kao primjer promjene koje povećavaju potražnju. Možemo navesti četiri necjenovna faktora (ovo nisu svi faktori koji postoje):

1. Povećanje dohodaka kupaca
2. Ukusi i preferencije – ako je vani vruće, ljudi će htjeti jesti više sladoleda. Njihove su se preferencije promijenile u odnosu na prije jer je sada vani sparnije
3. Rast cijena proizvoda koji su supstitut sladoledu – ako dođe do porasta cijene vode i sokova koji se prodaju na kiosku u blizini štanda, dio ljudi će odlučiti kupiti kuglicu sladoleda umjesto (sada skuplje) vode ili soka
4. Veći broj potrošača – recimo da se u blizini štanda izgradi novi blok stambenih zgrada. Veći broj ljudi koji prolaze pored štanda dovest će do rasta potražnje za sladoledom na tom štandu

Svaka od četiri navedene promjene dovodi do rasta potražnje, odnosno pomaka krivulje potražnje za sladoledom udesno – pomak izgleda identično u sva 4 slučaja. Što da su promjene išle u suprotnom smjeru – da je dohodak kupaca pao, da je vani zahladilo i pada kiša, da je obližnji kiosk smanjio cijenu vode i pića koje prodaje ili da su svi stanari iz obližnje zgrade iselili u Irsku? U tom bi slučaju potražnja pala, a grafički bismo to prikazali pomakom krivulje potražnje ulijevo.

Krivulja ponude sladoleda funkcionira na vrlo sličan način kao i krivulja potražnje za sladoledom. Krivulja ponude sladoleda nam odgovara na pitanje – što će se dogoditi s ponuđenom količinom sladoleda, odnosno količinom kuglica sladoleda koje poduzeća nude na prodaju, ako poraste cijena po kuglici sladoleda? Umjesto da govorimo o jednom proizvođaču/prodavaču sladoleda, ovdje je praktičnije govoriti o ponuđenoj količini sladoleda na razini, primjerice, jednog grada. Ako cijena sladoleda poraste (ponovno, uz nepromijenjene ostale uvjete), hoće li to rezultirati većim ili manjim brojem štandova na kojima se prodaje sladoled, odnosno većom ili manjom ponudom količine sladoleda kupcima? Logično je da veća cijena po kuglici sladoleda nudi prodavačima tog sladoleda veću mogućnost profita, pa će i ponuđena količina sladoleda biti veća.

Krivulja ponude sladoleda ima pozitivan nagib zbog toga što veća cijena sladoleda dovodi do veće ponuđene količine sladoleda kupcima – proizvodnja i prodaja sladoleda su postali profitabilniji. Ako i dalje niste uvjereni u to, zapitajte se – da se svaka kuglica sladoleda može prodati za 100 kuna, uz sve ostale uvjete iste (isti trošak proizvodnje, iste plaće na svim drugim poslovima, iste cijene apsolutno svih ostalih proizvoda u dućanima), bi li to dovelo do većeg broja štandova na kojima se prodaje sladoled, odnosno veće ponude? Ako je odgovor potvrdan, to znači da krivulja ponude ima pozitivan nagib.

Koji faktori pomiču krivulju ponude? Do povećanja ponude sladoleda pri istoj cijeni sladoleda mogu dovesti faktori kao što su:

1. manji trošak proizvodnje (jeftinija kupovina, na primjer, mlijeka, jaja i šećera od kojih se radi sladoled)
2. napredak u tehnologiji (primjerice, izum vrlo jeftinog stroja u koji se samo ubace sastojci i on proizvodi vrhunski sladoled)
3. državna intervencija (recimo da država subvencionira, odnosno plaća dodatnih 3 kune prodavačima sladoleda za svaku kuglicu sladoleda koju prodaju jer želi da ljudi jedu više sladoleda)

Dobra stvar kod krivulja ponude i potražnje koje smo vidjeli je što one ne vrijede isključivo kada pričamo o ponudi i potražnji za sladoledom, nego vrijede i za druge proizvode i usluge. U idućem tekstu ćemo vidjeti kako se uspostavljaju ravnotežna količina i ravnotežna cijena sladoleda na modelu ponude i potražnje, a nakon toga ćemo taj isti model iskoristiti da objasnimo zašto su u Zagrebu cijene sladoleda veće nego u Slavoniji. Potom ćemo model ponude i potražnje iskoristiti da objasnimo porast cijena rabljenih vozila u 2021., kao i vidjeti zašto je odluka Rusije i ruskog Gazproma o smanjivanju i potom obustavi isporuke plina preko Sjevernog toka 1, koja je smanjila količine plina koje Rusija prodaje, ipak povećala ruske prihode i dobit od prodaje plina.

Napomena: u ovom se tekstu cijelo vrijeme pretpostavlja da su krivulje ponude i potražnje linearne, odnosno da je riječ o pravcima (vjerojatno je malo neobično i to da se nešto što je ravno naziva krivuljom). Ovo nije ništa drugo doli pretpostavka koja nije točna u stvarnosti, ali olakšava objašnjavanje ideje iza ponude i potražnje. Na primjer, kod krivulja potražnje smanjenje cijene uvijek povećava potražnju za identičan iznos. Pad cijene za dvije kune, s 12 na 10 kuna, povećava potražnju za 40 kuglica, s 90 na 130. Daljnji pad cijene s 10 na 8 kuna, odnosno za još dvije kune, povećava potražnju za još 40 kuglica, sa 130 na 170 kuglica. Nema razloga zašto bi to funkcioniralo na takav točno egzaktan način u stvarnom svijetu.

Također, u tekstu se razlikuju termini potraživana količina i potražnja (identično vrijedi i za ponudu). Kada govorimo o utjecaju smanjenja cijene, tada kažemo da je potraživana količina porasla (pomak po krivulji potražnje). Kada govorimo o utjecaju povećanja dohotka, tada kažemo da veći dohodak kupaca povećava potražnju, što je pomak cijele krivulje potražnje udesno. Ovdje je riječ isključivo o terminologiji koja se koristi da bi se razlikovali pomak po krivulji potražnje i pomak same krivulje potražnje, a i pad cijene i porast dohotka kupaca u konačnici dovode do toga da se prodaje više sladoleda. Uz to, kod pomaka krivulja ponude i potražnje nisu navedeni svi faktori koji se tipično navode u udžbenicima iz Osnova ekonomije u svrhu kratkoće teksta.

Time is Up!

Time's up

[1] Strogo govoreći, ovo vrijedi samo ako je sladoled normalno dobro. Normalno dobro je ono dobro za kojim raste potražnja kako raste dohodak kupaca. Postoji i nešto što se zove inferiorno dobro – za njime se potražnja smanjuje kako dohodak kupaca raste. Primjerice, točena mineralna voda u kafiću je inferiorno dobro (naravno, ne prodaju ju svi kafići) – ljudi s višim plaćama rjeđe naručuju tri deci točene mineralne od ljudi s nižim plaćama. Ovdje pretpostavljamo da je sladoled normalno dobro.