Cilj je ovog teksta odgovoriti na tri pitanja. Prvo, koja je razlika između prosječne plaće i medijalne plaće i što je od to dvoje bolja mjera toga kakvu plaću ima neka „tipična“ zaposlena osoba? Drugo, zašto svaki mjesec kada neki domaći portal prenese najnoviji podatak o prosječnoj neto plaći u komentarima dolazi do određene ljutnje i optužbi da se manipulira statistikom? Ovo vjerojatno jako odgovara portalima jer dovodi do veće interakcije, odnosno većeg broja klikova i komentara, ali zasigurno frustrira dio ljudi koji takve objave shvaćaju kao provokaciju. Treće, kako izgleda distribucija neto plaća u Hrvatskoj po decilima (što su decili i što znači riječ distribucija bit će objašnjeno u nastavku)?
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, medijalna neto plaća u Hrvatskoj je u veljači ove godine iznosila 6151 kunu za zaposlene u pravnim osobama. Neto plaća je onaj iznos koji u konačnici vidimo na svom računu kada dobijemo plaću, znači nakon što su plaćeni svi porezi i doprinosi povezani s našom plaćom.
Medijalna neto plaća predstavlja iznos u odnosu na koji je 50% zaposlenih imalo manju plaću, dok je preostalih 50% zaposlenih imalo veću neto plaću od tog iznosa, u ovom slučaju 6151 kune[1]. Odnosno, pola zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj ima neto plaću ispod 6151 kune, a pola iznad ovog iznosa. Ovaj iznos bismo lako mogli izračunati kada bismo imali podatke o apsolutno svakoj neto plaći u Hrvatskoj, koje ima DZS. Prvo bismo poredali sve te plaće od najmanje do najveće, a potom bismo jednostavno „presjekli“ taj ogroman niz podataka na pola. Točno na polovici (na 50%) od najmanje do najveće plaće nalazi se medijalna plaća.
Pravne osobe obuhvaćaju sve vrste poduzeća, primjerice kvartovski dućan i Zagrebački električni tramvaj (koji je osnovan kao d.o.o.), dok u ovu statistiku nisu uključene fizičke osobe kao što su obrti i OPG-ovi.
Ovih 6151 kunu je pak manji iznos od prosječne neto plaće za veljaču, koja je iznosila 7452 kune. Ovi iznosi su pomalo „kontroverzni“, pogotovo iznos vezan uz prosječnu neto plaću. Domaći portali svaki mjesec ažurno prenose najnoviji iznos prosječne neto plaće nakon što ga objavi DZS, što obavezno rezultira lavinom komentara ispod tih članaka. Dva klasika su „neki jedu meso, neki jedu kupus, a u prosjeku svi jedemo sarmu“ i „ja ne znam nikoga tko ima plaću 7452 kune“. U oba ova komentara ima dosta istine. Prosječna plaća je pod jakim utjecajem visokih vrijednosti, odnosno visokih plaća. Primjerice, ako od četvero ljudi jedna osoba ima neto plaću 20 000 kuna, a preostale tri 5000 kuna, prosječna plaća iznosi 8750 kuna iako tri od četiri osobe primaju „samo“ 57% ovog iznosa. Zbog toga je medijalna plaća često bolji pokazatelj životnog standarda neke „tipične“ osobe od prosječne plaće – iako visoke plaće povećavaju i medijalnu plaću, one nemaju toliki utjecaj kao kad je riječ o izračunu prosječne plaće. Čak bismo mogli reći, iako je to matematički krivo, da medijalna plaća bolje opisuje kakvu plaću ima „prosječna“ osoba od prosječne plaće.
Što se tiče drugog komentara, ovdje su u igri minimalno dva faktora. Prvo, 7452 kune je prosjek za cijelu Hrvatsku, a nije cijela Hrvatska podjednako razvijena. Stoga se taj broj vjerojatno čini realnijim ljudima koji žive u Zagrebu nego ljudima koji žive u Slavonskom Brodu. Drugo, ljudska je priroda takva da se često družimo i okruženi smo ljudima koji su nam u nekoj mjeri slični. Ovo je logično – na primjer, ljudi stvaraju poznanstva i prijateljstva na poslu, i to uglavnom s ljudima s kojima imaju najviše kontakta. To su uglavnom ljudi čija je plaća slična našoj jer radimo sličan posao, zato i imamo najviše međusobnog kontakta. Stoga ljudi koji rade za, recimo, 4000 kuna, možda stvarno u dosta slučajeva ne znaju nikoga čija plaća iznosi oko tih prosječnih 7452 kune ili više jer je to skoro dvostruko više od njihove plaće.
Slična logika vrijedi i za ljude s kojima smo, recimo, išli u srednju školu – već sam izbor srednje škole u određenoj mjeri predodređuje (naravno, nikako u potpunosti) našu buduću plaću. Tako će netko tko završi srednju školu Zabok za zanimanje kuhara vjerojatno (ali ne mora značiti) ostati u bliskom ili manje bliskom kontaktu s nekim ljudima iz te srednje škole. Zbog toga što se oni bave istim zanimanjem može se očekivati da im se plaće neće drastično razlikovati[2] (opet, ne mora značiti). Stoga će i percepcija te osobe o tome kakve su plaće u Hrvatskoj i kako ljudi žive biti dijelom određena upravo tim kontaktima. Ovo sve vrijedi općenito i do određene mjere i može se naći puno protuprimjera i iznimaka. No, logično je da su ljudi često okruženi i druže se s ljudima sličnim sebi (sličnim u puno aspekata, a tako i u onim ekonomskim), što onda može utjecati na njihovu percepciju o tome kakve su plaće i kakav je životni standard u Hrvatskoj.
Za kraj, zanimljivo je vidjeti kako izgleda distribucija neto plaća po decilima. Riječ distribucija označava način na koji je nešto raspoređeno. Primjerice, mogli bismo reći da je stanovništvo u Hrvatskoj neravnomjerno distribuirano između gradova i sela zato što u gradovima živi više ljudi nego u selima. Distribucija neto (i bruto) plaća po decilima u Hrvatskoj dana je u sljedećoj tablici. O razlici između bruto 2, bruto 1 i neto plaće i poreznom opterećenju plaća bit će više riječi u nadolazećim tekstovima.

Izvor: DZS
Decila, kao što i sam naziv govori, sve skupa ima deset. Prvi decil neto plaća označava iznos u odnosu na koji 10% ljudi ima manju neto plaću, dok preostalih 90% ima veću neto plaću od tog iznosa. Primjerice, prvi decil neto plaća je u veljači 2022. iznosio 4038 kuna. To znači da je u veljači 10% ljudi dobilo plaću manju od 4038 kuna, dok je preostalih 90% ljudi imalo plaću veću od tog iznosa. Prvi decil se izračunava na sličan način kao i medijan. Prvo se sve plaće poredaju od najmanje do najveće, a onda se taj niz podataka „presijeće“ tako da se najnižih 10% plaća odvoji od preostalih 90%. Prvi decil je upravo ta plaća na kojoj smo „presjekli“ taj niz podataka o plaćama. Analogno tome se interpretiraju i preostali decili. Primjerice, treći decil iznosio je 4966 kuna, što znači je 30% zaposlenih imalo plaću manju od 4966 kuna neto, a preostalih 70% plaću veću od tog iznosa. Treći decil stoga u sebi sadrži i plaće iz prvog i drugog decila. Ako netko ima plaću manju od 4038 kuna ta osoba pripada prvom decilu, ali to isto tako znači da ima plaću manju od 4966 kuna, što znači da ujedno pripada i trećem decilu. Deveti decil iznosio je 11 400 kuna, što znači da je 90% zaposlenih u veljači imalo plaću manju od 11 400 kuna neto, a preostalih 10% plaću veću od tog iznosa.
Zanimljivo je i da je DZS „sakrio“ podatak o desetom decilu, zato je u tablici oznaka „z“ umjesto konkretnog broja. Deseti decil predstavlja plaću u odnosu na koju 100% ljudi ima ili manju plaću od tog iznosa ili plaću točno jednaku tom iznosu. Recimo, ako deseti decil iznosi 100 000 kuna, to bi značilo da jedna jedina osoba (može ih naravno biti i više s točno tim iznosom, ali recimo da je u pitanju samo jedna) u Hrvatskoj ima neto plaću jednaku tom iznosu, a svi ostali plaću nižu od tog iznosa. To bi bila najveća neto plaća isplaćena u pravnim osobama u veljači 2022. u cijeloj Hrvatskoj, a taj podatak DZS nije objavio zbog povjerljivosti te informacije.







[1] Pretpostavimo radi jednostavnosti da nitko nema plaću koja iznosi točno 6151 kunu. Pravilnije bi bilo reći da 50% ljudi ima plaću manju od medijalne ili točno jednaku medijalnoj, dok preostalih 50% ljudi ima plaću veću od medijalne ili točno jednaku medijalnoj. Ista ideja vrijedi i za decile koji će biti objašnjeni u nastavku teksta. No, taj se dio neće pisati svaki puta da tekst bude čitljiviji.
[2] Iako ovaj primjer slijedi nakon primjera o plaći od 4000 kuna, ovime se ne implicira da kuhari u Hrvatskoj uglavnom rade za 4000 kuna jer to nije točno. Adorio navodi da je prosječna mjesečna plaća kuhara u Hrvatskoj 6383 kune neto, dok je u sezoni ona 8326 kuna neto.
Može li se reći da statistike o plaćama u jednoj mjeri odražavaju razinu postignutog životnog standarda, ali ne daju potpunu sliku o kupovnoj moći stanovništva budući da su nekim ljudima plaće samo dio dohotka? Recimo, netko može formalno primati minimalac što ulazi u statistiku o prosječnoj i medijalnoj plaći, a još dio plaće dobivati na ruke. Zatim su tu prihodi od rente (od iznajmljivanja npr. stanova, apartmana), od investiranja i sl.
U vezi podataka navedenih u članku, rekla bih da bi bilo dobro kad bi u medijima bilo raširenije i popularnije izvještavanje o plaćama po decilima jer ipak se na taj način dobiva detaljnija i drugačija slika o distribuciji plaća u odnosu na situaciju kad se izvještava samo o prosječnoj i/ili medijalnoj plaći.
Tako je, sve točno kažeš. Ovo su neto plaće isplaćene u pravnim osobama. Znači nisu obuhvaćeni ljudi koji rade na crno, kao i dio plaće koji se isplaćuje na crno. Isto je i s dohotkom od iznajmljivanja nekretnina (i imovine tipa dionice), kao i obrtima. Zato npr. ako se usporedi prosječna neto plaća u Rovinju i u Slavonskom brodu ona nije nužno dobar odraz prave razlike u raspoloživom dohotku ljudi u ta dva grada – Rovinj ostvaruje i značajne prihode od iznajmljivanja nekretnina.
Ovo za medije se slažem. Nažalost, u hrvatskim medijima ima relativno malo ljudi koji razumiju dovoljno ekonomije i kvantitative da im tekstovi budu precizniji i kvalitetniji. Npr. Marina Klepo iz Jutarnjeg je super, točno po konstrukcijama rečenica vidiš da razumije o čemu priča i nije samo prepisivanje u pitanju ili prenošenje nekih statističkih podataka izvan konteksta.
Naravno, to je i dublji problem potražnje koja favorizira 5 tekstova koji su smeće naspram jednog kvalitetnijeg teksta. Npr. treća kategorija po redu kad odeš na 24 sata je “SHOW”, a prvi tekst koji se trenutno prikazuje je anketa o tome koju će od pet cura Gospodin Savršeni izabrati. Naravno, nije to nužno (nadam se) odraz interesa prosječne osobe, ali je indikativno zašto nedostaje kvalitetnijih novinarskih članaka.
Znaš li možda rade li se nekakve procjene ukupnog raspoloživog dohotka kućanstva (ne samo kod nas, nego općenito) koji bi uključivao isplaćene plaće radnicima, pasivni dohodak, studentske plaće, sivu ekonomiju i sl. ili bi takvu procjenu bilo vrlo teško izračunati zbog velikog raspona mogućih izvora dohotka pa se onda time ekonomisti ne bave jer tako nešto iziskuje previše vremena i truda za rezultat koji bi se dobio na kraju?
Vjerujem da je po pitanju medija problem i veličina tržišta budući da je naše tržište ipak relativno malo pa i to doprinosi otežanom stvaranju kvalitetnijeg i specijaliziranog sadržaja, no to je već tema za neku drugu raspravu pa ne bih ulazila u to.
U svakom slučaju, zato podržavam vašu inicijativu – trudite se stvoriti nešto dostupno, razumljivo i čitljivo vezano za društveno relevantne teme 🙂
Oprosti što tek sada odgovaram. Znam da se računa household disposable income na način da se vodi računa o svim dohocima koje kućanstva primaju. Pretpostavljam da ovo uključuje i studentske plaće, ne vidim zašto ih se ne bi uključilo ako su ti podaci dostupni. To onda uključuje naravno i sve plaće na temelju ugovora o radu i ostalih oblika ugovora (npr. ugovor o djelu), dohotke samozaposlenih, mirovine (to je isto oblik dohotka) i dohodak od financijskih ulaganja. Negdje mi je u glavi da je netko spomenuo da u HNB-u postoji jedna osoba koja je zadužena samo za raspoloživi dohodak kućanstava, možda griješim.
Mislim da ovo sve što si nabrojala ulazi, jedino nisam siguran za sivu ekonomiju. Nisam ovo nikad detaljno proučavao pa nisam 100% siguran kako voditi računa o plaćama koje se primaju na crno. Tome bi se moglo doskočiti ako imaš procjenu postotka dohotka koji se zarađuje u sklopu sive ekonomije pa onda uvećaš ono što dobiješ prema službenim izvorima za taj dio. Nemam pojma radi li se to ili ne i na koji točno način, sigurno piše negdje tipa u ESA-i 2010. ili u nekom drugom priručniku za sastavljanje nacionalnih računa, samo mi se ne da kopati:)
I hvala ti na podršci (i sori na polovičnom odgovoru), to nam nekako i je cilj:)
[…] ćemo distribuciju prosječnih plaća prema decilima, a što su decili već je objašnjeno u tekstu pa savjetujemo da ga prvo pročitate (ako za time ima potrebe) kako bi vam lakše bilo shvatiti […]