Proteklog četvrtka izašli su novi preliminarni podaci Eurostata o kretanju BDP-a u drugom kvartalu ove godine. Podaci su čak i iznenadili, budući da je eurozona ostvarila kvartalnu stopu realnog rasta od +0,4% (dok je tržište očekivalo +0,2%), što je najveći rast još od prvog kvartala 2025. godine.  Međutim, postavlja se pitanje – u kojem smjeru ide eurozona?

Gdje je eurozona sada?

Možemo komotno reći da je eurozona u nekoj vrsti blagog rasta ili stagnacije. U redu, prihvaćamo, možemo reći da je drugi kvartal ove godine iznenadio (ponajviše radi standardnog outliera u vidu Irske, koja je snažno rasla +3,9% na kvartalnoj razini!). Međutim, ako gledamo prosječne kvartalne stope rasta zadnje tri godine, one su na mizernih +0,3%, što znači da je eurozona osjetno usporila svoj rast.

Grafikon 1. Realne stope rasta BDP-a (QoQ, %)

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata

Kvartalne stope rasta koristimo kada želimo proučiti momentum u kojem se neko gospodarstvo nalazi. Stoga smo već uočili da je eurozona u nekoj zoni ‘tromog’ momentuma, no idemo sada vidjeti kako izgledaju godišnje stope rasta. U drugom kvartalu ove godine realna godišnja stopa rasta u eurozoni iznosila je +1%, nešto iznad prosječne trogodišnje stope rasta (+0,9%). Dakle, čak niti godišnje stope rasta ne ulijevaju povjerenje. U čemu je onda problem?

Grafikon 2. Realne stope rasta BDP-a (YoY, %)

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata

Europa je posljednjih godina počela gubiti globalnu tržišnu bitku u nizu industrija koje su bile njen forte. Proizvodnja automobila jedna je od njih, a u prilog nam ne idu ni ulaganja u AI infrastrukturu i razvitak AI alata, koje su preuzeli dominantniji igrači na tržištu, Kina i SAD. Njemačka je bila div u proizvodnji automobila (Audi, Mercedes i BMW samo su neki od primjera), a gdje je ta Njemačka danas? Njemačka je na trogodišnjoj prosječnoj godišnjoj stopi rasta od ravno 0%! Njemačku posljednjih godina opterećuju visoki troškovi energije, slabija industrijska proizvodnja te gubitak konkurentnosti u odnosu na Kinu. Dakle, ukoliko gospodarstvo od gotovo 84 milijuna ljudi ne raste, što onda uopće očekivati od eurozone?

Što trenutno ‘gura’ gospodarski „rast“?

Kako bismo otkrili odgovor na ovo pitanje, moramo izračunati doprinose po glavnim kategorijama BDP-a u eurozoni. Budući da još nema podataka za drugi kvartal, možemo vidjeti da je u prvom kvartalu najveći doprinos bilježio izvoz usluga (+0,3 p.b., ali su ostale komponente zajedno neutralizirale taj učinak, pa je ukupna stopa rasta BDP-a ostala na 0%), a slijedi ga osobna potrošnja s +0,13 p.b.

Ukoliko želimo pogledati širu sliku, uzet ćemo trogodišnji prosjek. Tako su najveći doprinos rastu osigurali osobna potrošnja (+0,16 p.b.) i izvoz usluga (+0,12 p.b.), dok je najveći negativni doprinos došao od strane izvoza roba (-0,11 p.b.) uslijed geopolitičkih zaoštravanja i trgovinskih sukoba, te od uvoza usluga (-0,11 p.b.).

Konkretno, iznad recesijskog teritorija eurozonu trenutačno ponajviše drže osobna potrošnja kućanstava te izvoz usluga.

Kako pokrenuti europski stroj?

Sigurno da je jedno od pitanja za milijun dolara ‘kako ponovno pokrenuti kotačić stroja da eurozona počne svoj uspon’? Jedan od glavnih prioriteta je demografija! Europa izumire, time izumire i radna snaga koja treba pokrenuti taj cijeli stroj, jer bez ljudi jednostavno neće biti održivo stvarati visoke stope rasta (Europska komisija procjenjuje rast od 1,1% u ovoj godini, te 1,4% u narednoj) . Sigurno da od odmoći ne bi bilo ni smanjenje administracije i birokracije, po kojoj je EU poznata, čime se ‘guše’ neki dijelovi industrije. Zašto ne i znatno povećati ulaganja u industriju, posebice u sektorima visoke dodane vrijednosti? Nužno je povećati produktivnost, inovacije, kapitalna ulaganja te korigirati energetsku politiku. Sve su to neki od načina kako eurozona može ponovno krenuti u boj. Ali, ima samo jedan problem, biološke naravi. Sat otkucava svoje, vrijeme curi, a Kina se tek zahuktala… Kako bismo krenuli u tu bitku, trebali smo krenuti jučer, odnosno prije oho ho godina!