Život na Jadranu oduvijek je vezan uz tradicionalne morske djelatnosti. Jedna od najvažnijih je i ribarstvo.

Za prevlast na Jadranu, pretežito zbog jako povoljnog geografskog položaja u Europi, talijanski i hrvatski moreplovci bore se od srednjeg vijeka. Svima je poznato rivalstvo Dubrovačke i Mletačke Republike oko primata na Jadranu. Doduše, u to doba ne zbog ribarstva koliko zbog držanja pod kontrolom najvažnijeg trgovačkog pravca za dovoz novootkrivenih „dragulja“ s Orijenta.

U moderno doba poznata je talijanska opčinjenost istočnom obalom Jadrana pa je tako u periodu 2. svjetskog rata veći dio hrvatske obale bio pod talijanskom kontrolom.

Grafikon: Ulov morske ribe u Jadranskom moru u razdoblju od 2000. do 2023. (u tonama žive vage)

Izvor: Eurostat

Grafikon prikazuje ulov morske ribe u Jadranu u razdoblju od 2000. do 2023., a koji su izlovile Hrvatska i Italija. Iz grafikona je vidljivo da su u promatranom razdoblju talijanski ribari ulovili više ribe do 2010., dok su u ostatku promatranog razdoblja hrvatski ribari preuzeli primat.

U ukupnoj masi ulovljene ribe primjetan je, nakon početnog pada ulova, kontinuirani porast do 2016. godine (skoro 140.000 tona ulovljene ribe), dok nakon tog razdoblja dolazi do smanjenja ulova pa su u 2023. talijanski i hrvatski ribari ulovili skoro 90.000 tona ribe.

Valja napomenuti da Europska komisija vodi Zajedničku ribarsku politiku (Common fisheries policy) kojom regulira kvote za ulov riba, a koja se temelji na održivom ribarstvu što podrazumijeva održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa uz istovremeno uvažavanje socijalnih i ekonomskih aspekata ribarske industrije.