Izvor: Eurostat

„Ne može on mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi“, poznata je i, nažalost, često upotrebljavana uzrečica. Rad je od velike koristi svakom čovjeku, radom se priskrbljuje za svakodnevne potrebe od hrane, odjeće, benzina pa do nekih luksuznijih dobara poput automobila ili putovanja. Dakle, bez rada nitko nije u mogućnosti zaraditi svoju plaću.

Na grafikonu je prikazan prosječan broj radnih sati u tjednu zemalja Europske unije prema spolu. Iz grafikona je vidljivo da na tjednoj razini muškarci u Grčkoj najviše vremena provedu na poslu (43 sata), dok muškarci u Nizozemskoj na poslu provedu skoro jedan radni dan manje (35,5 sati). Što se tiče Hrvatske, muškarci na poslu provedu skoro 40 sati tjedno (39,9 sati) te su na poslu više od europskog prosjeka (muškarci u EU u prosjeku provode na poslu 39,6 sati).

Što se tiče žena, iz grafikona je vidljivo da one u svim zemljama EU imaju manji prosječan broj radnih sati u tjednu. Žene u Bugarskoj provode najviše sati tjedno na svom radnom mjestu (39,9 sati, što je ujedno i najmanja razlika u broju radnih sati u odnosu na muškarce u EU), dok opet u Nizozemskoj žene u prosjeku provedu najmanje radnih sati na poslu (27,3 sati, što je razlika od 12 sati). Žene u Hrvatskoj na poslu tjedno u prosjeku provode 38,7 sati, što je za 1 sat manje od muškaraca, ali i dalje više od europskog prosjeka za žene (34,5 sati).

 Zanimljivo je i da se iz grafikona može iščitati tendencija da se u razvijenijim zemljama EU u prosjeku radi manje nego u onim manje razvijenima. Zašto? Jedan je od razloga upravo taj što su te zemlje razvijenije, pa su i satnice veće. Stoga radnici uz manje sati rada mogu ostvariti plaću koja je dovoljno visoka za financiranje troškova života.