Vjerujem da većina vas kada čuje BMI pomisli na teretanu, utege i kilažu jer kratica označava Body Mass Index. Iako je to potpuno normalna i očekivana asocijacija, BMI o kojem je riječ u ovom tekstu je zapravo vrlo zabavan ekonomski, a ne fitness, indeks. BMI označava Big Mac Index. Kakve veze Big Mac ima s ekonomskom analizom i što bi to točno Big Mac Index trebao mjeriti u ekonomiji? Mislio sam da nikada nećete pitati…

Big Mac Index temelji se na vrlo jednostavnoj ideji. Ta ideja glasi ovako: „Umjesto da uspoređujemo indekse potrošačkih cijena različitih država kako bismo zaključili koja je od njih skuplja i kolike su razlike u cijenama među pojedinim državama, idemo države usporediti prema njihovim cijenama Big Mac burgera.“ Radi jednostavnosti za primjer možemo uzeti Hrvatsku i Njemačku, dvije države koje koriste euro kao svoju službenu valutu. Cijena Big Maca u vrijeme pisanja ovog teksta u Njemačkoj iznosi 6,39 €, dok je u Hrvatskoj ona 4,30 €. Ako bismo uzeli iznos od 100 €, vidjeli bismo da u Njemačkoj možemo kupiti 15 Big Mac burgera uz ostatak od 4,15 €, a u Hrvatskoj čak 23 Big Mac burgera uz ostatak od 1,1 €. Isto bismo mogli u malo apstraktnijem stilu izraziti tako da kažemo kako bismo s tim novcima u Njemačkoj mogli kupiti 15,65 Big Mac burgera, a u Hrvatskoj 23,26. Za Hrvatsku smo ovdje uzeli cijenu u Zagrebu u Jurišićevoj ulici. Iako ona ne mora nužno biti reprezentativna za cijelu Hrvatsku, vrlo lako bismo mogli izračunati aritmetičku sredinu cijena Big Maca u Hrvatskoj ako uzmemo podatke za sve poslovnice.

Indeks bi funkcionirao i s državama različitih valuta, samo bi bilo potrebno preračunati iznos od 100 € za Hrvatsku u ekvivalentni iznos u državi koja ne koristi euro kao službenu valutu. Sukladno gornjim brojkama, ako Bic Mac u Njemačkoj košta 6,39 eura, a u Hrvatskoj 4,30 eura, Njemačka je (6,39/4,30 = 1,486) 48,6% skuplja od Hrvatske ako promatramo razlike u cijeni Big Maca.

Prije nego pokažemo zašto se BMI ne koristi kao standardno analitičko oruđe, istaknut ćemo nekoliko pozitivnih strana:

1. Cijena Big Maca odražava ulazne troškove u zadanoj sredini

Kako bi se Big Mac burger mogao napraviti i posluživati potrebni su sastojci koji ga sačinjavaju, strojevi koji se koriste u pripremi, radnici koje McDonald’s mora platiti, prijevoz koji će prevesti te sastojke (a cijena prijevoza ovisi o tržišnoj cijeni goriva), struja, voda, plin, cijeli softverski sustav koji se koristi u poslovnici, najam prostora i mnoge druge stvari od kojih svaka pojedina košta i odražava se na isplativost, a posljedično i cijenu Big Mac burgera. Zbog toga se smatra kako kretanje cijene Big Mac burgera u velikoj mjeri odražava kretanje cijena na tržištu.

2. Rasprostranjenost i univerzalnost

Big Mac burger je standardiziran proizvod koji se u svakoj McDonald’s poslovnici radi po istoj recepturi. S obzirom na to da u trenutku pisanja ovoga teksta McDonald’s ima svoje poslovnice u 120 država svijeta, to ga čini gotovo univerzalno primjenjivim. Na ovaj način on zaobilazi problem koji imaju mnogi drugi proizvodi poput, recimo, kruha. Kruh nije iste kvalitete, gramaže ili okusa u svakoj državi pa kruh u Hrvatskoj ne mora nužno biti usporediv s kruhom u Njemačkoj.

3. Relativno priuštivo za široku populaciju

Iako će neki zamjeriti ovu točku i reći kako McDonald’s nije baš tako priuštiv, smatram da ova točka poprilično stoji. Tvrdnja nije da je McDonald’s iznimno jeftin i da velik dio populacije može biti redovita mušterija bez da im novčanik pati. Sve što ova točka naglašava je da je Big Mac proizvod koji je relativno jeftin te da se zato češće kupuje u odnosu na, primjerice, nekretnine. To znači da postoji veći broj ljudi koji ga je barem nekada kupio ili ga redovito kupuje. Zato je relevantan za širu populaciju.

4. Lako razumljivo

Uspoređivanje cijene Big Maca u Hrvatskoj i Njemačkoj je puno razumljiviji i plastičniji primjer prosječnoj osobi od nečega poput pariteta kupovne moći, odnosno PPP omjera. Dokle god je korelacija između BMI-a i nekog takvog indeksa relativno visoka i pozitivna, BMI će uvijek biti jednostavniji način komuniciranja informacija o razlikama u cijenama široj javnosti.

5. Jednostavno i brzo za izračunati

BMI je neizmjerno lakše za izračunati s obzirom na to da je broj podataka značajno manji. Kada se računaju indeksi potrošačkih cijena potrebne su nam cijene brojnih proizvoda i usluga iz raznih gradova i iz raznih trgovina. Podaci za cijenu Big Maca su podaci za samo jedan proizvod.

Kako to običava, treba biti oprezan s brzom hranom…

Iako je Big Mac Index jako zanimljiv primjer kako hladnokrvnu ekonomiju možemo učiniti malo pristupačnijom i zabavnijom, postoji nekoliko razloga zašto Big Mac Index nije u širokoj upotrebi na najvišim akademskim razinama.

1. Iako služi kao dobra procjena, nije dovoljno sveobuhvatan pa tako ni precizan

Ranije smo nabrojali neke od ulaznih komponenti koje sačinjavaju proces izrade Big Mac burgera. Popis je dosta dugačak, ali mnoge stvari nedostaju da bismo mogli preciznije usporediti troškove života u različitim zemljama, kao što su, primjerice, cijene mlijeka, voća i odjeće, cijene usluga kao što su šišanje i najamnina, cijena kave u lokalnom kafiću blizu vaše zgrade i sl.

2. Postoji značajan broj država koje nemaju McDonald’s

Iako je dosta rasprostranjen, McDonald’s ipak nije univerzalna pojava u svijetu te postoji značajan broj država koje ga nemaju i čije cijene posljedično ne možemo mjeriti BMI-om

3. Postoje drugi faktori koji utječu na cijenu Big Maca

Možemo zamisliti situaciju gdje McDonald’s ima težak kvartal te diže cijene svojih proizvoda, ali zbog percepcije među potrošačima odluči zadržati cijenu Big Mac burgera istom jer je to njihov najprepoznatljiviji burger te jače formira osjećaj cjenovnog razreda (priuštivosti) poslovnice od nekih drugih proizvoda. Također, nije nemoguće da se cijena Big Maca diže zbog internih problema poduzeća koji nisu odraz šire ekonomske situacije promatrane zemlje. Najbolji primjer bi bio loš menadžment.

Je li ovo cijela priča?

Već čujem kako mi netko postavlja pitanje: „Ali to ne uzima u obzir plaće koje ljudi u tim zemljama imaju. Prosječni Nijemac zarađuje puno više od prosječnog Hrvata. Zar to ne znači da razlika u tom slučaju ne bi bila toliko velika? Možda bi čak ispalo da je Nijemcu povoljnije ako uzmemo u obzir razlike u plaćama.“ Moj odgovor na to je da se u potpunosti slažem. Ovaj tekst se bavi isključivo cjenovnom stranom priče. Naravno da postoji i dohodovni aspekt koji bi se morao uzeti u obzir u sklopu analize čiji bi cilj bio s pomoću BMI-a razlučiti koja je država povoljnija za život, a o tome možete više pročitati u ovome tekstu.