Možda ste u svakodnevnom razgovoru čuli ili negdje pročitali da na tržištu vlada optimizam, da je tržište nekretnina u porastu, tj. riječ tržište vam nije strana. Svaki student na ekonomskom fakultetu u gotovo svakom dijelu svijeta svoj put do diplome započinje izučavanjem različitih tržišnih struktura. Poanta ovog teksta je da u kratkim crtama objasnimo temeljnu razliku između tržišnih struktura koja se najčešće pojavljuju u stvarnosti.

Ekonomske tržišne strukture temeljni su pojmovi u mikroekonomiji koji definiraju kako različita tržišta funkcioniraju i kako se određuju cijene i rezultati unutar tih tržišta. Postoje četiri primarne tržišne strukture: savršena konkurencija, monopolistička konkurencija, oligopol i monopol. Svaka struktura ima različite karakteristike i implikacije za potrošače i proizvođače.

Savršena konkurencija

Savršena konkurencija je teoretska tržišna struktura koja služi kao mjerilo za druge tržišne oblike. Karakterizira ju:

1. veliki broj poduzeća koja se natječu jedno protiv drugog za ostvarivanje prevlasti na tržištu
2. proizvodi/usluge koje poduzeća na savršenom tržištu nude su homogeni, tj. identični
3. slobodan ulazak i izlazak s tržišta bez ikakvih prepreka za poduzeća
4. svi potrošači i proizvođači imaju potpuno znanje o cijenama, proizvodima i metodama proizvodnje, tj. na tržištu su prisutne savršene informacije
5. svi sudionici tržišta su takozvani „price takers“, tj. cijene su zadane zakonima ponude i potražnje i niti jedan sudionik tržišta nije dovoljno velik da bi mogao utjecati na cijene

Na savršeno konkurentnom tržištu niti jedno poduzeće ne može utjecati na tržišnu cijenu, što dovodi do optimalne raspodjele resursa i minimalne ekonomske dobiti dugoročno. Ova struktura promiče učinkovitost i dobrobit potrošača, ali se rijetko može pronaći u stvarnosti.

Kao primjer tržišta koje najbolje opisuje tržište savršene konkurencije najčešće se spominje tržište poljoprivrednim proizvodima (pšenica). Na tržištu poljoprivrednih proizvoda, u našem slučaju pšenice, je prisutan veliki broj proizvođača u svijetu koji međusobno konkuriraju identičnim (homogenim) proizvodom (američka pšenica je u konačnici identična europskoj i koristi se u iste svrhe).

Prodavači pšenice iz Hrvatske ne mogu diktirati cijenu svog proizvoda jer neki proizvođač kruha može iz neke od zemalja u okruženju po povoljnijoj cijeni kupiti istovjetan proizvod, stoga se cijene uzimaju kao dane od strane tržišta. I, u konačnici, nitko nije spriječen da kupi zemlju i sam posije pšenicu (naravno, trebate dovoljnu količinu novaca za takvu kupnju, ali u teorijskom smislu ne postoji neko udruženje poljoprivrednika koje brani kupnju zemlje i sadnju pšenice).

Monopolistička konkurencija

Monopolističko konkurencija je češća tržišna struktura i uključuje značajke savršene konkurencije i monopola. Ključne karakteristike su:

1. veliki broj poduzeća koja su prisutna na tržištu, ali ne toliko velik kao u savršenoj konkurenciji
2. poduzeća prodaju proizvode/usluge koji su slični, ali se razlikuju po robnoj marki, kvaliteti ili drugim značajkama (diferencijacija proizvoda)
3. zbog diferencijacije proizvoda poduzeća imaju određenu kontrolu nad svojim cijenama
4. relativno malen broj prepreka za ulazak/izlazak s tržišta.

U monopolističkoj konkurenciji poduzeća imaju poticaj za inovacije i diferenciranje svojih proizvoda, što može dovesti do većeg izbora potrošača i raznolikosti proizvoda. Međutim, to također može dovesti do neučinkovitosti kao što su više cijene. Lanci brze prehrane i lanci odjeće se najčešće uzimaju kao primjer monopolističke konkurencije. Kao primjer ću uzeti lance odjeće.

Puno nas kada uđe u shopping centar i krene u kupovinu, recimo, košulje, obiđe sve dućane s odjećom, kojih ima podosta, no sigurno ne toliko koliko i poljoprivrednika koji proizvode pšenicu. S druge strane, proizvodi (u našem primjeru košulja) se na prvi pogled čine identičnima u svim dućanima jer imaju identične karakteristike (imaju gumbe po sredini, nose se u određenim prilikama itd.).

Tu poduzeća koriste svoje, ponajprije marketinške aktivnosti i prezentiraju svoj brend košulje kao najbolji kako bi diferencirali svoj proizvod od konkurencije. Često koriste poznate osobe kako bi promovirali svoj brend te ga na taj način uzdigli iznad identičnog proizvoda (košulja iz Zare ili H&M-a je i dalje samo košulja) ili, primjerice, predstavljaju svoj proizvod putem poruke da ćete biti cijenjeni u društvu ako ga nosite (luksuzniji i skuplji brendovi).

Na taj način proizvođač luksuznih marki može odrediti višu cijenu za svoju košulju, koja će sigurno naći svojeg kupca iako tu istu košulju može dobiti po znatno nižoj cijeni, ali ta košulja nije „markirana“. Uz to, ulazak na tržište tekstilne industrije zahtijeva puno više novčanih sredstava od proizvodnje pšenice.

Oligopol

Oligopol je tržišna struktura kojom dominira mali broj velikih poduzeća. Njegove glavne karakteristike uključuju karakteristike:

1. nekoliko dominantnih poduzeća koja imaju značajnu tržišnu moć
2. poduzeća su međuovisna, radnje jednog poduzeća utječu na radnje drugih
3. visoke prepreke ulasku sprječavaju nova poduzeća da lako uđu na tržište
4. poduzeća se mogu tajno dogovoriti kako bi odredila cijene i razine proizvodnje, što dovodi do većeg profita nauštrb dobrobiti potrošača.

Oligopolistička tržišta mogu dovesti do različitih ishoda, uključujući rigidnost cijena i necjenovnu konkurenciju. Iako se poduzeća mogu agresivno natjecati, mogu se također uključiti u prešutne ili eksplicitne dogovore, smanjujući cjelokupno tržišno natjecanje.

Automobilska, naftna, farmaceutska i telekomunikacijska industrija su najpoznatiji primjeri oligopola u ekonomskoj teoriji. Naftne kompanije su odličan primjer oligopola jer ih nije toliko puno kao u prethodna dva primjera. OPEC kao jedan od najpoznatijih kartela na svijetu ima ogromnu moć diktiranja cijena nafte, ponajprije svojim odlukama o količini nafte koju će rudariti.

I, za kraj, ulazak u industriju je jako skup pothvat jer vam uz svu moguću potrebnu opremu za rudarenje nafte trebaju i naftna polja kojih nema toliko puno u svijetu i još k tome trebate imati sreće da pogodite bušotinu koja neće presušiti nakon godinu dana.

Monopol

Monopol postoji kada jedno poduzeće kontrolira cijelo tržište. Njegove karakteristike su:

1. samo jedno poduzeće proizvodi i prodaje proizvod ili uslugu
2. taj proizvod je jedinstven, ne postoji zamjena za njega
3. značajne prepreke sprječavaju druga poduzeća da uđu na tržište
4. poduzeće je tzv. „price maker“, tj. samostalno određuje cijenu koja mu maksimizira profit.

Monopoli mogu dovesti do viših cijena i smanjene proizvodnje u usporedbi s konkurentnijim tržišnim strukturama. Iako mogu proizaći iz inovacija i ekonomije razmjera, često dovode do smanjene dobrobiti potrošača i potencijalne regulatorne intervencije za zaštitu interesa potrošača.

Najčešći primjer monopola su željeznice i središnje banke. Većina država u svijetu ima jedno poduzeće koje nudi uslugu prijevoza vlakovima i jedno poduzeće koje smije emitirati gotov novac (novčanice i kovanice).

FED, američka središnja banka, jedini ima ekskluzivno pravo na printanje tzv. „zelembača“ (američkih dolara). Novac je jedinstven proizvod i u američkom gospodarstvu teško da će vam netko prodati novi automobil ako vi njemu za to ponudite neku drugu robu u zamjenu.

Postoji velika prepreka ulasku na tržište printanja dolara, a to je američki ustav koji FED-u jamči da samo on smije printati novčanice. I, u konačnici, određivanjem kamatnih stopa FED zapravo određuje koliko taj novac vrijedi.

Zaključak

Razumijevanje ekonomskih tržišnih struktura ključno je za analizu tržišnog ponašanja i ishoda. Svaka struktura predstavlja jedinstvenu dinamiku koja utječe na cijene, učinak i ukupnu učinkovitost tržišta. Kreatori politika i ekonomisti koriste se ovim konceptima za predviđanje tržišnog ponašanja, osmišljavanje propisa i promicanje konkurentskih praksi koje koriste potrošačima i društvu u cjelini. Dok savršena konkurencija ostaje ideal, realnost monopolističke konkurencije, oligopola i monopola dominira u stvarnom svijetu, a svaka od tih struktura ima različite prednosti i izazove.

Time's up