Poznato je da Hrvatska, kao i ostale mediteranske zemlje, uvelike ovisi o turizmu kao generatoru prihoda, dobiti i radnih mjesta. Jedan mogući način kvantifikacije toga koliko je turizam bitan za gospodarstvo neke zemlje je udio turizma u BDP-u. Prema podacima Statiste, Hrvatska je 2019. bila članica EU s najvećim udjelom turizma u BDP-u od gotovo 25%. Druga po redu je bila Grčka, s udjelom malo iznad 20%. Ovakav poredak je i očekivan – zemlje koje imaju „sunce i more“ su privlačnije turistima i logično je da će veći dio njihove proizvodne aktivnosti biti orijentiran upravo na turističku djelatnost.

Da nema turizma, moguće je da bi, primjerice, Dalmacija doživjela sličnu sudbinu kao Slavonija – niži životni standard, veću nezaposlenost i veće iseljavanje. S druge strane, pretjerana ovisnost o turizmu za sobom vuče niz problema – od velike izloženosti vanjskim šokovima (pandemija i zatvaranja su doveli do privremenog kolapsa turističke aktivnosti), preko nestabilnosti koju za sobom nekad donosi sezonsko zapošljavanje za radnike i njihove obitelji, do eksplozije cijena nekretnina i nepriuštivosti nekretnina domaćoj populaciji.

*Izvor za podatke je Statista. Procjenjivanje udjela turizma u BDP-u je nezahvalan posao, pa tako postoje procjene prema kojima je udio turizma u hrvatskom BDP-u manji od onoga što navodi Statista. Ipak, poredak zemalja se ne bi trebao značajno mijenjati ovisno o korištenoj metodologiji izračuna tog udjela.